SVAKODNEVNO U 7:45 Fra Dalibor Stjepanović: Svatko u svom poslanju i životnom okruženju pozvan je naviještati evanđelje

ČITANJA:

Dj 28, 16-20.30-31;

Ps 11, 4-5.7;

Iv 21, 20-25

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Petar se okrene i opazi da ga slijedi onaj učenik kojega je Isus ljubio i koji se za večere bijaše privio Isusu uz prsa i upitao ga: »Gospodine, tko će te to izdati?« Vidjevši ga, Petar kaže Isusu: »Gospodine, a što s ovim?« Odgovori mu Isus: »Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti idi za mnom!« Stoga se pronese među braćom glas da onaj učenik neće umrijeti. No Isus nije rekao: »Neće umrijeti«, nego: »Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga?«

Taj učenik za ovo svjedoči i ovo napisa. I znamo da je istinito svjedočanstvo njegovo. A ima još mnogo toga što učini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale.

Riječ Božju tumači fra Dalibor Stjepanović:

Danas, dan uoči proslave svetkovine Silaska Duha Svetog na apostole, što je ujedno i rođendan Crkve, u evanđelju dobivamo jasnu poruku da kršćanstvo, novonastala vjerska zajednica u Isusovo vrijeme, Crkva, nije tek jedna od pukih sekti usmjerena na poduku drugoga, nego istinski način života dostojnog proslave Boga Stvoritelja, koji je stvorio svijet i za njega se brine iz svoje Očinske ljubavi. Kako kaže Ivanovo evanđelje prije, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca, da nijedan koji u Njega vjeruje ne propadne nego da ima život vječni. Zapravo, današnje evanđelje poziva svakog kršćanina, ljudski govoreći, u svakom staležu Crkve, da je zadužen za svoju zadaću i svoj poziv. Ovo ne opravdava ni Petra, stijenu, da svoju brigu usmjeri isključivo na drugoga. S druge strane, možemo reći da Gospodin ima plan za svakoga od nas. Naši nas životni putevi nekad mogu spojiti iz različitih načina, ali to ne znači da jedni drugima moramo određivati božanske pozive. Petrovo pitanje: Gospodine, a što s ovim, kao da očituje našu ljudsku „zabrinutost“, ili možda prije znatiželju, našu težnju da mi rješavamo tuđe životne teškoće i nedoumice, ako ih uopće ima tamo gdje mi naslutimo. Svi bismo čovjeka koji se tako postavi nad nama prozvali posesivcem ili u najmanju ruku umišljenim, i kao takva ga možda omalovažili, ili totalno gurnuli u stranu. Petrov primjer pokazuje da od kušnje takva života nitko od nas ne može biti izuzet, neovisno na koju životnu zadaću smo pozvani.

A onda opet, Kristov odgovor je dvoznačan, širok i jasan. Što je tebi do toga? Ti idi za mnom. Ovaj otvoreni, rekli bismo čak i hladan odgovor za naše poimanje, jasno pokazuje blagost božanskog nauma prema svakom čovjeku koji mu se prepusti, a s druge strane i jasnu odlučnost. Mi bismo ove Kristove riječi možda prije rekli: To se tebe ne tiče, ti imaš svoju zadaću. I s time najčešće dolazi i automatska sumnja da će ta zadaća biti ispunjena. Međutim Isus od početka poznaje svoje učenike, ili kako kaže psalmist Gospodine, Ti put moj od malena poznaješ, znani su ti svi moji putovi… i ne odbacuje Petra zbog njegove naizgledne prepotentnosti. Međutim, Petrovo pitanje možemo tumačiti i kao njegovu brigu, iako nepotrebnu. Ili, budući da je Isus izabrao Petra za pastira njegova stada, u Petru možda raste ljubomora prema ljubljenom učeniku… U svakom slučaju, današnji ulomak evanđelja nas poziva da svatko u svom životnom okruženju naviješta evanđelje u svojem životnom poslanju. Stalna prisutnost Isusova ljubljenog učenika ostaje do konca vremena, kako to navodi fra Tomislav Pervan u svojim nagovorima, ali ona nije sakrivena niti uskraćena za bilo koga od nas. Na nama je da svatko u svojem životnom poslanju i svojoj životnoj mogućnosti ide za Isusom na način na koji možemo najradosnije živjeti tu ljubav Kristovu.

Upravo u tome se očituje veličina Crkve. Ni ovo iskustvo Petra nije oslobodilo sumnji i strahova. Sjetimo se samo Petrovog završetka, kako ga je iz predaje i novozavjetnih tekstova opisao Sienkiewicz u svom romanu ‘Quo vadis, Domine’. Na svom završetku Petar u strahu od smrti pokušava pobjeći od progona u Rimu. Rekli bismo da opet izdaje Isusa, pa se pitamo zar bi Isus svoju Crkvu povjerio tako nesigurno čovjeku. Takav razvoj događaja zapravo je rezultat upravo te, bezuvjetne Gospodnje ljubavi, koja čovjeka ni u njegovu izabranju životnog puta ne zarobljava, nego ga nagrađuje trajnom slobodom i mogućnošću izbora. I upravo ta sloboda i slobodni izbor, po poticaju Duha sv. Petra usmjeravaju da odustane od bijega u strahu, i vraća ga u Rim da svjedoči Radosnu vijest, pa iako je mora glavom platiti.

fra Franjo Dalibor Stjepanović