SVAKODNEVNO U 7:30 Što imam i što od toga mogu darovati?

ČITANJA:

1Kor 15,12-20;

Ps 17,1.6-7.8b.15;

Lk 8,1-3

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjem. Bila su s njim dvanaestorica i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola; zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Josip Repeša, župnik Župe Vrgorac:

Mir tebi!

Današnje Evanđelje vrlo je kratko. Isus prolazi gradovima i selima navješćujući kraljevstvo Božje. S njim su dvanaestorica, ali sveti Luka spominje i žene koje su ga slijedile: Mariju Magdalenu, Ivanu, Suzanu i mnoge druge. O njima kaže jednostavno: „One su im posluživale od svojih dobara.“

Možda bismo preko te rečenice lako prešli. A ona nas danas pita nešto vrlo osobno: Što ja imam i što od toga mogu darovati? Te žene nisu bile apostoli. Nisu imale njihovu službu. Ali nisu zato pomislile da su manje važne ili da nemaju što dati. Dale su ono što su imale i tako postale dio Isusova poslanja.

Možda se i nama ponekad čini da nemamo mnogo toga ponuditi. Netko će reći: nemam dovoljno vremena. Drugi: nemam novca. Treći će možda pomisliti: što ja uopće mogu učiniti? A Isus kao da nam danas govori: Ne tražim od tebe ono što nemaš. Daj mi ono što imaš. Možda imaš malo vremena, ali ga možeš nekome pokloniti. Možda nemaš odgovor na nečiji problem, ali možeš saslušati. Možda ne možeš ukloniti nečiju bol, ali možeš ostati uz čovjeka koji je nosi.

Sjetimo se koliko je nama samima u teškim trenucima značilo kada je netko jednostavno bio uz nas. Nije riješio naš problem. Nije imao čudesne riječi. Ali nije otišao. I to je bilo dovoljno. Često čekamo neku bolju priliku da učinimo dobro. Kada budemo imali više vremena. Kada riješimo svoje probleme. Kada život bude mirniji. A život prolazi. Možda nas zato današnje Evanđelje poziva da ne čekamo.

Ne pitaj: „Što bih mogao učiniti jednoga dana?“ Pitaj: „Kome mogu biti dar danas?“ Možda će odgovor biti bliže nego što očekujemo. Možda upravo u čovjeku s kojim živimo, a za kojega posljednjih dana nismo imali dovoljno vremena. Možda u nekome tko samo čeka da ga primijetimo.

Jer prava vjera ne ostaje samo u riječima. Susret s Isusom polako otvara naše oči za ljude. I zato danas ne trebamo donositi velike odluke. Možemo samo otvoriti svoje ruke i srce i reći: „Gospodine, evo me. Nemam možda mnogo, ali ono što imam želim danas podijeliti s nekim.“ A onda gledajmo oko sebe. Možda ćemo susresti čovjeka i pomisliti: „Netko bi mu trebao pomoći.“

Tada zastanimo. Možda je baš taj čovjek stavljen na naš put. I možda nam Gospodin tiho govori: „Ne čekaj nekoga drugoga. Danas sam poslao tebe.“ Ne moramo promijeniti nečiji cijeli život. Ponekad je dovoljno učiniti jedan njegov trenutak lakšim. Vratiti mu nadu. Pokazati mu da nije sam. Jer na kraju dana možda neće biti najvažnije koliko smo toga napravili, zaradili ili postigli.

Možda će biti važnije pitanje: Je li danas nekome bilo lakše zato što je susreo mene? Gospodine, ne dopusti da prođem pokraj čovjeka kojemu sam mogao biti dar. Daj mi oči koje će ga primijetiti, srce koje će zastati i ruke koje će biti spremne pomoći.

I kada danas nekoga staviš na moj put, daj da ne čekam da dobro učini netko drugi. Daj da taj netko budem ja.

Mir tebi!