SVAKODNEVNO U 7:45 Fra Anto Tomas: Tražimo brata u potrebi poput Isusa - s ljubavlju koja ne poznaje granice
Raspelo, Paring_Foto_Elvir Tabaković 1
Raspelo, Paring_Foto_Elvir Tabaković 1
ČITANJA:
Ez 18, 21-28;
Ps 130, 1-8;
Mt 5, 20-26
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.
Čuli ste da je rečeno starima: ‘Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu.’ A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne: ‘Glupane!’ bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’ bit će podvrgnut ognju paklenomu.
Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar.
Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš posljednjeg novčića.«
Riječ Božju tumači fra Anto Tomas:
Kako se lako srdimo na brata svoga kad remeti naše planove, kad nas povrijedi. Tada često izgovaramo neprimjerene, teške riječi, poput ovih: glupane, luđače i druge, a da o njima prije ne promislimo. A, dogodi se ne rijetko, kada ih izgovorimo, iako znamo da nisu dobre, da ne izgrađuju, već naprotiv, usuđujem se reći ubijaju, opravdavamo se riječima: ma to je zaslužio, to se tako kaže. Kršćani smo, mislimo da smo pravedni, a želimo ući u Kraljevstvo nebesko? Isus jasno kaže: »Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko“.
Molimo u Očenašu ‘oprosti nam naše grijehe, kako i mi opraštamo dužnicima našim’. Činimo li to doista? Jesmo li spremni oprostiti bratu bezuvjetno? Kako ćemo do pomirenja kad nas netko povrijedi? Isus opisuje put koji za to traži tri elementa. Prvo nasamo razgovarati s onim koji te povrijedio. Ako ti je nanio nepravdu nije dobro odmah to reći drugima i njih umiješati. Lakše ćeš ostvariti pomirenje ako sve ostane među vama. Naravno, prvo pokušaj uvjeriti brata ili sestru da postoji put pomirenja, da ne može nastaviti živjeti u „duplom odijelu“. Ako te on posluša dobio si nazad brata – sestru, govori nam Isus.
Ako tvoj brat ne posluša pokušaj na drugi način o kojem govori Isus „uzmi jednog ili dvojicu svjedoka“. Najbolje je potražiti mudre i diskretne osobe prema kojima tvoj subrat možda ima povjerenja. Budući da nisu pristrani i da su izvan sukoba, mogu ublažiti napetu situaciju i tako pomoći da se lakše dođe do pomirenja.
Ali, ako tvoj brat uopće ne želi slušati ove neutralne posrednike ‘kaži Crkvi’. Isus ovdje sigurno misli na zajednicu koja se redovito okuplja na sakramente i slušanje Riječi Božje. Konkretni udio cijele zajednice u molitvi i ljubavi nije previše kada je u pitanju da se ostvari pomirenje i uspostavi jedinstvo. Nemaš razloga ne nastaviti ako prvi pokušaj pomirenja nije uspio. Najbolji što možeš učiniti je da neumorno tražiš načine kako privesti k sebi izgubljenog brata. Posvijestiti si da je on Božje dijete, oprostiti mu jer ne znaš koje rane nosi u sebi.
Ako tvoj brat ne pokazuje spremnost na pomirenje, unatoč svih tvojih pokušaja, nemoj pomisliti da je stvar gotova i da više nemaš što činiti. No, sada moraš postupiti kao što je Isus postupio prema carinicima. Radi se o iskazivanju krajnje ljubavi. Važno je čekati brata, imati beskrajno strpljenje, nikada se ne predati.
Trebaš tražiti nove putove, pronalaziti nove načine i metode u pokušaju dolaska do brata. Isus neumorno traži svakoga čovjeka. Umro je ama baš za svakoga, jer dragocjen mu je svaki čovjek. Imaj to uvijek na umu. Isus pronalazi nove putove da dođe do čovjeka. Ponekad u tišini i neopaženo, ponekad više očevidno. On želi da i ti tražiš na isti način brata, s ljubavlju koja ne poznaje granice. Kada ga pronađeš, vjeruj bit ćeš zasigurno sretan baš kao što je Isus bio kada je pronašao onu izgubljenu ovčicu i na ramenima je svojim vratio u stado.