SVAKODNEVNO U 7:45 Don Marko Medo: Ne postaje se kršćaninom po jednom obraćenju nego stalnim obraćenjima cijeloga života

ČITANJA:

Dj 18, 9-18;

Ps 47, 2-7;

Iv 16, 20-23a

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Zaista, zaista, kažem vam: vi ćete plakati i jaukati, a svijet će se veseliti. Vi ćete se žalostiti, ali žalost će se vaša okrenuti u radost. Žena kad rađa, žalosna je jer je došao njezin čas; ali kad rodi djetešce, ne spominje se više muke od radosti što se čovjek rodio na svijet. Tako dakle i vi: sad ste u žalosti, no ja ću vas opet vidjeti; i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće. U onaj me dan nećete ništa više pitati.«

Riječ Božju tumači don Marko Medo:

Draga braćo i sestre, dragi slušatelji Katoličkog radija!

„Žalost će se vaša okrenuti u radost… Vi ćete plakati i jaukati, a svijet će se veseliti.” Nije utješno čuti proročanstvo da ćemo plakati i jaukati. Drevna indijanska poslovica kaže: “Kad si se rodio, plakao si, a drugi oko tebe su se smijali. Živi tako da u času tvoje smrti drugi oko tebe plaču, a ti se jedini smiješ.”

Kaže se da je plač novorođenčeta reakcija na utjecaj novog ambijenta. Međutim, plač se u životu događa više puta. Često se u trenucima velike patnje nalazimo sami, bez ikoga tko bi nas shvatio i podijelio bol. Lakše je kada netko ustane kao sudac, ili nam da dobre i mudre savjete, kao trojica Jobovih prijatelja. Ili kada nam se netko smije i uživa u našoj nevolji. Ne brinimo. Ne postaje se kršćaninom po jednom jedinom obraćenju nego stalnim obraćenjima tijekom cijeloga života. Potrebne su radikalne promjene ako se ozbiljno slijedi Isusa. Ne brinimo zbog naše tuge i svega što nosi, već vjerujmo da ćemo prevladati sve poteškoće.

„Žena kad rađa, žalosna je jer je došao njezin čas.” Usporedba sa ženom koja rađa je prikladna. To je zaista velika promjena, početak novoga života. Promjene u kršćanskom životu su uvijek “životne”, dio su Isusovoga života. Danas se govori o bezbolnom porodu: postoji posebna psihološka priprema na tijek poroda i tehnika disanja za suočavanje s porodom na prirodan način, radosno i bez straha. U Francuskoj, u jednom selu kršćana koji su nastojali živjeti kao prve zajednice opisane u Djelima apostolskim, kada bi žena trebala roditi, zamračila bi se soba i ostavila upaljena samo svjetiljka ispred Gospine slike. Muž bi držao ženu za ruku i zajedno bi molili iščekujući rođenje njihovog djeteta. Kada bi maleni ugledao svjetlost dana, odmah bi se potopio u posudu s mlakom vodom kako bi se stvorio ambijent u kojem je do tog trenutka živio. Porod bi postao lijep trenutak i nitko ne bi plakao. Možda nije uvijek tako; ali čak se i psiholozi slažu da ako se promjena prihvaća bez otpora, bol nestaje. Rast u duhovnom životu je prirodan i suze koje prate svaki prijelaz mogu postati radosnice.

„Kad rodi djetešce ne spominje se više muke od radosti što se čovjek rodio na svijet.” Rane prošlosti ne zacjeljuju uvijek; neke ostaju otvorene i nakon mnogo godina. Razočaranja, uvrede, padovi probadaju sjećanje kao trnje. S druge strane smijući se prepričavamo kako su nam ukrali novčanik te smo ga pronašli netaknutog ili kako smo strahovali prije teškog ispita kojega smo poslije položili s maksimalnim brojem bodova. Možemo se smijati nečemu zbog čega smo se osjećali loše zbog svijesti da se sreći, svakoj sreći dolazi kroz patnju. Utjeha koju nam daje Krist je posve drugačija. I Isus nas uvjerava da će patnja na ovoj zemlji kratko trajati, i da kršćanska smrt nije uništenje ni pogubljenje, već konačni prijelaz u novi život.

Generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH don Marko Medo.