SVAKODNEVNO U 7:30 Životni stav - traženje Boga

ČITANJA:

od dana: 2Tim 1,1-3.6-12;

Ps 123,1-2;

Mk 12,18-27

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dođu Isusu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaju ga: »Učitelju, Mojsije nam napisa: Umre li čiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svom. Sedmero braće bijaše. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda. I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treći jednako tako. I sedmorica i ne ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije. Komu će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu.«

Reče im Isus: »Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate.«

Riječ Božju tumači p. Mislav Skelin:

Nije svaka rasprava o vjeri dobra i svrhovita. Saduceji su izmislili zapetljani teološki problem ne bi li pokazali koliko im je Isus duhovno i intelektualno inferioran. Koji puta se u životu zapetljamo u rasprave o vjeri od kojih nema nikakve koristi ni za život, ni za spasenje duše. Zadnjih godina se upravo to može često vidjeti na društvenim mrežama. Rasprave koje su svrha sebi samima. U kojima je mnogo nadmudrivanja i provociranja. Komentiranje bi valjda trebalo biti dokaz pameti. Osim što se nadmudruju vjernici i oni koji se izjašnjavaju ateistima i agnosticima, nerijetko se vide besmislene ali i grube rasprave i među samim vjernicima koje ne vode nikuda, ali izazivaju loše osjećaje i truju odnose.

Intelektualno i duhovno produbljivanje vjerskih i teoloških pitanja nije loše. U prirodi nam je. Ali prije svake rasprave ili istraživanja o nekoj vjerskoj stvari važno je pitati se koje dobro mi to donosi. Možemo se pitati, želim li s nekim raspravljati ili razgovarati? Poštujem li sugovornika ili mu želim pokazati moju duhovnu i intelektualnu superiornost? Svjedočim li u razgovoru svoje iskustvo Boga ili prepričavam čime sam si napunio glavu? Tražim li kroz razgovor Boga i odnos s njime? Približavam li se Bogu? Želim li to isto svojemu sugovorniku?

Ako traženje Boga postane mojim životnim stavom, spontano ću se započeti udaljavati od teoloških začkoljica sličnih onoj koji su saduceji iz loših namjera postavili pred Isusa. Isusov odgovor je zanimljiv. Očito je da ljudske misli i putovi razmišljanja nisu Božje misli i putovi. Nešto o vjeri možemo reći, ali treba znati da smo vrlo ograničena bića. Bog nalazi svoje načine kako će nešto činiti.

Isus govori o Bogu kao o Bogu živih. Bog Abrahama, Izaka i Jakova je Bog koji je s njima povezan i u odnosu. Oni su Boga poznavali, a poznavanje Boga je vječni život. Naša duboka čežnja za poznavanjem Boga i za životom nije slučajna. Ona će bit će ispunjena. Isus to naviješta saducejima koji nisu vjerovali u uskrsnuće od mrtvih. Ako su im rasprave i inače sličile ovoj o kojoj smo čuli danas, nije čudno da nisu mogli vjerovati. Ne čudi i da mnogi današnji raspravljači i komentatori raznih svjetonazora završavaju u destruktivnim načinima komunikacije.

Uskrsnuće od mrtvih nam je teško pojmiti i sterilne rasprave tu neće pomoći. Živimo da bismo upoznali Boga. Upoznajmo Boga da bismo živjeli. Nema brige, uskrsnuće će se dogoditi kada Bog živih odluči da je vrijeme za to.