SVAKODNEVNO U 7:30 Živimo u svjetlu Uskrsloga Krista

ČITANJA:

Dj 4,1-12;

Ps 118,1-2.4.22-24.25-27a;

Iv 21,1-14

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Rekoše: »Idemo i mi s tobom.« Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa.

Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo«. A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.

Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: »Donesite riba što ih sada uloviste.« Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: »Hajde, doručkujte!« I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uze kruh i dade im, a tako i ribu.

To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.

Riječ Božju tumači o. Marko Maglić:

Isus se u današnjem evanđelju ponovno očituje svojim učenicima na Tiberijadskome moru. Poseban lik koji dolazi do izražaja jest Petar koji, kada čuje od ljubljenog učenika da je Isus prisutan, pripasuje gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baca u more. Ova scena nas podsjeća na pad prvih ljudi, Adama i Eve koji, kada su sagriješili, spoznaše da su goli, pa se sakriše pred Gospodinom. “Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače. Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se – čovjek i njegova žena – pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. Jahve, Bog, zovne čovjeka: »Gdje si?« – reče mu. On odgovori: »Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam gol, pa se sakrih.«“ Post. 2, 7-10.

Zbog čega je Petar morao osjećati sram? Zbog toga što se kao najglasniji učenik zaklinjao Isusu ako ga i svi ostave, on ga neće ostaviti. Nedugo nakon toga dolazi Petrovo zatajenje. U ovom trenutku kada Isus dolazi i pripravlja vatru čitamo kod evanđelista „Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh.“ Petar je zatajio Isusa uz vatru tj. Žeravicu kod velikog svećenika, a kod vatre se događa i izmirenje između njih dvojice. „Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi.“ Iv 21, 15. Tek kada stupimo u razgovor s Isusom dolazi do pomirenja, tek tada stvari iznosimo na Njegovo svjetlo „raščišćuje se situacija.“ Koliko samo puta trčimo svakome i svima osim onome kome bismo trebali. Sveti Irenej Lyonski piše u svojim spisima: „Svjetlo nikoga ne sili, nikome se ne nameće, ono je jednostavno tu. Tako isto Bog. On nam daje disanje i život. Onima koji mu se s povjerenjem utječu daje svjetlo, što znači: sve dobro. On daruje zajedništvo sa sobom i pobožanstvenje čovjeka.“ Živimo na svjetlu Uskrsloga Krista. Hvaljen Isus i Marija!