SVAKODNEVNO U 7:30 Zamka etiketiranja

Liturgijska čitanja:

2Sam 5,1-7.10

Ps 89,20-22.25-26

Mk 3,22-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.« A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti.« »Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskim, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.«

Razmatranje evanđelja pripremio vlč. Matej Glavica: 

Isusovo djelovanje, njegov stil i način poučavanja, njegov pristup ljudima, njegovi principi i načela od početka su izazivali različite reakcije. Od onih koji su se divili pa sve do onih koji su ga pod svaku cijenu htjeli diskreditirati. Isus se morao suočiti s onim što se suočava svatko od nas; biti shvaćen i prihvaćen ili neshvaćen, odbačen i prezren. Zanimljivo je čitati evanđeoske detalje u kojima Isus ulazi u diskusije i rasprave upravo s onima koji ga ne žele prihvatiti. Isus je uvijek za argumentiranu raspravu, ali ne dozvoljava da ga netko proziva i etiketira na podcjenjivački način. Ponajmanje ne dozvoljava da ga netko napada na temelju ishitrenih ili podmuklih predodžbi.

O Isusu se pričalo, bio je poprilično često tema razgovora ali i ogovora. Bilo je onih koji su se  njegovom pojavom osjećali ugroženo na svom položaju. Takvi su bili pobožni ljudi onoga vremena; pismoznanci i farizeji. Njima se ne može zanijekati dobro i kvalitetno poznavanje Svetoga pisma, no gotovo je zastrašujuće kako su se upravo njome – riječju Božjom služili kako bi Isusa diskreditirali. Isus se nije uklapao u njihove religiozne ‘kalupe’, odskakao je u mnogočemu. Budući da mu se nisu mogli otvoreno usprotiviti često ćemo ih u evanđelju susresti kako o Isusu govore iza leđa i kako ljude koji su ih slušali kao učitelje žele udaljiti od Isusa.

Jedna od taktika kojom su se ti samouvjereni religiozni vođe služili bila je demonizacija Isusa. Ako se s nekim ne možeš boriti onda ga ocrni, sotoniziraj. Može li gore? Dok se Isus bavi zlom zaraženim ljudima i dok ih na sve strane nastoji izvući iz kandži zla, pismoznanci, Isusu iza leđa, šapuću kako to što Isus radi nije s Božje strane, dapače da je on saveznik poglavice đavolskog. Može li itko ostati ravnodušan na ovakvu stigmatizaciju? Isus na tu tešku optužbu beskompromisno odgovara: ne hulite na Duha Svetoga.

Nažalost, ovo difamiranje, ismijavanje, blaćenje i demoniziranje nije prestalo. Bojim se da je sveprisutno. Koliko samo uzima maha u međuljudskim odnosima, koliko u napadima na sveto i svetinje. Svaki je čovjek hram Duha Svetoga. Ukoliko nekoga olako i na temelju vlastitih pretpostavki sotoniziram jer se ne uklapa u ‘moje obrasce’ i ‘moje postavke’, riskiram upasti u grijeh protiv Duha Svetoga kojemu nema oproštenja dovijeka.

Postoje ljudi koji ne mogu podnijeti da je netko bolji, kvalitetniji, sposobniji. Iz osjećaja vlastite ugroženosti, a onda s time povezane i zavisti i ljubomore, posežu za ocrnjivanjem na najgori mogući način. Jer je drugi bolji od mene, usuđujem se omalovažiti ga i oblatiti jer ne mogu podnijeti to što je bolji. Još je gore kada i druge huškam protiv takve osobe i spreman sam na linč do istrebljenja.

Da, upravo s time Isus se morao suočiti. On je ovdje jasan: ne dopuštam da me na tako grub način diskreditirate. I ovdje jasno daje do znanja da se nikada nije dobro poigravati s đavlom. Čuvajmo se omalovažavanja drugih i drugačijih. Nipošto ne posežimo za grubim etiketiranjem u kojem ćemo druge olako demonizirati. Osobito jer se pored njih osjećamo ugroženo. Uvijek tada riskiramo da pohulimo na Duha Svetoga.