SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Vlado Letinčić: U nama trebaju živjeti i skrbna Marta i kontemplativna Marija

ČITANJA:

vl: 1Iv 4,7-16;

Ps 34,2-11;

Lk 10,38-42

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«

Riječ Božju tumači vlč. Vlado Letinčić:

Dragi slušatelji HKR-a, današnje evanđelje započinjemo idiličnom slikom: vidimo Isusa kako u obiteljskom okruženju očekuje ručak u društvu svojih dragih prijatelja – Marte i Marije. Ali idilično stanje brzo gubi svoj čar zbog Martinog energičnog nastupa. Marta je zapravo okrivila Isusa da nije obratio pozornost na njezinu užurbanost i prezaposlenost. Isus je blago, ali poprilično jasno ukorio Martu. Međutim, i ovdje, kao i u svim drugim evanđeoskim izvješćima, glavni likovi nisu današnji nebeski slavljenici Marta, Marija i Lazar, već Isus. Postavimo nekoliko pitanja kako bi bolje razumjeli što se stvarno dogodilo u ovoj kući i obitelji.

Voljeli bismo saznati je li Isus sa svojim učenicima bio pozvani gost ili se iznenada, bez svake najave pojavio, računajući na velikodušnost dobrih prijatelja? Iz Lukina opisa mogli bismo zaključiti da je Isus bez prethodne najave svratio u Martinu kuću, a ako bi to bilo točno, možemo zamisliti da je Marta uistinu imala brigu kako iznenada ugostiti i pogostiti desetak ljudi. Da je unaprijed znala, sigurno bi poput svake brižne domaćice mnogo toga unaprijed pripremila, a ovako je bila prisiljena upotrijebiti svu svoju snalažljivost i snagu da svojim gostima pruži najbolje moguće.

Zamislimo se sad malo nad ovim: Isus i danas na sličan način zna pokucati kod nas, iznenada, bez prethodne najave. Križevi, bolesti, neuspjesi, razočaranja, rijetko traže našu suglasnost da bi nas snašli. Jesmo li u stanju i u takvim slučajevima prepoznati Isusa i učiniti sve u cilju da ga lijepo dočekamo? Samo to „lijepo ga dočekati“ ne znači nužno užurbanost, što je činila Marta, već bismo trebali često s Marijom sjesti do nogu Gospodinovih i slušati njegove riječi. Naime, često stojimo zbunjeni pred neshvatljivim Božjim planovima, stoga je svrsishodnije poslušati ga, što nam zapravo želi reći.

I što je bilo s dvjema sestrama? Je li Marija otišla u kuhinju ili je Marta sjela do nogu Isusovih, Luka nam ne govori. Ne znamo, ali možda i nije važno. Isusove prispodobe i riječi upućene drugima često su nezavršene, što poručuje da ih mi trebamo nastaviti i na sebe primijeniti. I danas postoje Marte koje aktivno služe, i postoje Marije koje moleći slušaju Isusove riječi. Ali i u nama žive, trebaju zajedno živjeti pod jednim krovom, obje: Bog ponekad od nas traži da budemo Marte, koje s ljubavlju skrbe o drugima, ali ponekad da budemo i Marije, koje s ljubavlju slušaju njegove riječi.

A što je s Lazarom, koji je sigurno bio prisutan iako o njemu nije bilo ni riječi, a znam iz evanđelja da je Isus volio Lazara, Martu i Mariju. Volio ih je takve kakvi su bili: šutljivog Lazara, skrbnu Martu i kontemplativnu Mariju. Isusova ljubav je velikodušna ljubav koja nas svakoga prihvaća, u svakom čovjeku traži lijepo, plemenito i pozitivno.

Dragi slušatelji želim Vam lijep i blagoslovljen ovaj dan. Hvaljen Isus i Marija.

Vlč. Vlado Letinčić, voditelj HKM Regensburg.