SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Vlado Letinčić: Hrabro svjedočimo za Gospodina

ČITANJA:

vl.: 2Kor 4,7-15;

Ps 126,1-6;

Mt 20,20-28

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pristupi Isusu mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. A on će joj: »Što želiš?« Kaže mu: »Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.« Isus odgovori: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?« Kažu mu: »Možemo!« A on im reče: »Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva — to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.«

Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. Zato ih Isus dozva i reče: »Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.«

»Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

Riječ Božju tumači vlč. Vlado Letinčić:

Dragi i poštovani slušatelji HKR-a, danas Crkva slavi blagdan svetog Jakova starijeg, jednog od dvanaestorice apostola. Njegov grob nalazi se u Santiagu de Compostela u Španjolskoj, do kojega vode mnogi hodočasnički putevi po kojima sa svih kontinenata stotine tisuća ljudi svake godine prolaze danima ili tjednima kako bi došli do svečeva groba.

Na stranicama evanđelja čitamo: “(Isus) Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže”. Jakov stariji često je nabrojen kao jedan od trojice povlaštenih učenika, koji izbliza sudjeluju u važnim događajima života samoga Isusa: prilikom uskrišenja Jairove kćeri, kod Isusova preobraženja, te konačno u Isusovoj smrtnoj borbi u Getsemanskom vrtu. Isto je tako spomenut prije Ivana kad dvojica braće, traže od Isusa da sjednu jedan zdesna, a druga slijeva u trenutku njegova ustoličenja u Kraljevstvu (kod evanđelista Marka). Jedno, stoga, postaje vrlo jasno, a to je da je Jakov Stariji u prvotnoj jeruzalemskoj Crkvi uživao veliki autoritet, te je za nju, skupa s Petrom, imao i pastoralnu odgovornost. I on je bio ribar, a na Isusov poziv spremno je odgovorio. On i njegov brat “ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim”. Dva Zebedejeva sina dobili su potom od Isusa zanimljiv nadimak “Boanerges”, to jest “sinovi groma”, vjerojatno zbog svoje revnosti i naglosti.

Doista, Luka nam pripovijeda da je Isus, kad se sa svojima zaputio prema Jeruzalemu, poslao preda se glasnike: “Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih? No on se okrenu i prekori ih”. U ovoj se nasilnoj reakciji dvojice učenika otkriva zasigurno revnost i ljubav prema Isusu, no vjerojatno je tu došlo na vidjelo i tradicionalno neprijateljstvo između Židova i Samarijanaca. Isus, međutim, ne voli nasilje, a njegov je prijekor morao poslužiti kao pouka Jakovu, koji će kasnije prihvatiti da podnese, bez da mu se suprotstavi, nepravedno Herodovo nasilje, posvjedočivši svojim darom života ljubav prema Učitelju. Tome valja dodati i onaj zahtjev njegove majke za osobito mjesto prilikom očekivane Isusove proslave uspostave Kraljevstva. Sjetimo se Isusovog pitanja „možete li piti čašu koju ću ja piti?“; kako dijeljenje Isusove sudbine treba shvatiti kao ispijanje skupa s njime one iste gorke čaše – umiranja.

Početkom četrdesetih godina 1. stoljeća, kako nas izvještava Luka, kralj Herod Agripa, nećak Heroda Velikog, “uze zlostavljati neke od Crkve. Mačem pogubi Jakova, brata Ivanova” (Dj 12,1-2). Kratkoća ovog izvještaja, bez ikakvih narativnih potankosti, otkriva, s jedne strane, koliko je kršćanima bilo normalno posvjedočiti Gospodina svojim životom, a s druge strane kako je istaknuto mjesto u jeruzalemskoj Crkvi Jakov zauzimao, pa i zbog uloge što ju je imao za Isusova zemaljskog života.

Ikonografski prikaz svetoga Jakova s hodočasničkim štapom i svitkom Evanđelja u ruci, to jest s oznakama putujućeg apostola, posvećenog navještaju radosne vijesti ostavlja poruku i nama – poput Jakova, imati spremnost za prihvaćanje Gospodinova poziva i onda kada od nas traži da napustimo „lađu svojih ljudskih sigurnosti“ i da za Učitelja svjedočimo hrabro u svakom danu.

Dragi slušatelji želim Vam lijep i blagoslovljen ovaj dan. Hvaljen Isus i Marija.

Vlč. Vlado Letinčić, voditelj HKM Regensburg.