SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Tomislav Markić: U osami pronalazimo novu snagu za još jače prianjanje uz svoju životnu misiju

ČITANJA:

Jr 23,1-6;

Ps 23,1-6;

Ef 2,13-18;

Mk 6,30-34

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Apostoli se skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: »Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.

Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.

Riječ Božju tumači vlč. Tomislav Markić:

U današnjem Evanđelju na svjetlo dana izbija napetost između akcije i kontemplacije, između djelovanja i povučenosti u molitvu i razmatranje, napetost tako poznata u duhovnom, a i u običnom, svakodnevnom životu. Jedno bez drugoga ne ide: učenici se skupiše oko Isusa kako bi ga izvijestili „o svemu što su činili i naučavali“. Saslušavši ih, Isus ih šalje na duhovni počinak, u kontemplaciju: „Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo“. Ali potreba djelovanja ih ponovno sustiže jer ih silno mnoštvo preteče i strčaše se oko njih, gladni riječi Božje i tumačenja iste.

Svatko do nas, draga braćo i sestre, ako je imalo gorljiv u svom poslu, u brizi oko svoje obitelji ili možda u zadaći naviještanja Evanđelja osjeća istu potrebu odmora i osame, određene distance od mnogih obaveza i svakodnevnih susreta koji od nas traže akciju, djelovanje, pomoć u nečemu. Upravo je vrijeme godišnjih odmora milosna prilika za to, ali samo ako se dodatno ne opteretimo pre aktivnim odmorom ispunjenim pre brojnim aktivnostima.

Neka nas pogode danas Isusove riječi o potrebi odlaska u osamu i na počinak, u kojemu pronalazimo novu snagu i elan za još jače prianjanje uz svoju životnu misiju, uz svoju obitelj, službu, posao. Baš kao i učenici podijelimo s Isusom svoje uspjehe i neuspjehe, planove i vizije, nade i strahove. On će nam pružiti novu sigurnost i odlučnost u ispunjavanju naše životne misije.

Sveti Grgur, papa, žali se u jednom svome spisu što ga čitamo na njegov blagdan u Službi čitanja, kako je kao papa „prisiljen (…) razrješivati slučajeve sad Crkava, sad samostana; često moram mjeriti živote i djela pojedinaca; čas preuzimam na sebe građanske poslove, čas uzdišem zbog provala barbarskih mačeva i plašim se vukova koji vrebaju na povjereno mi stado. Čas sam prisiljen brinuti se za imovinu da ne bi ponestalo pomoći onima po kojima se obdržava pravilo stege, drugi čas pak moram ravnodušno podnositi neke otimače ili im se suprotstavljam nastojeći da se očuva ljubav“ pa zaključuje: „Kad se pamet, tako rastrgana i razdijeljena, navodi da misli na tolike i takve stvari, kad će ući u se da bi se sva usredotočila na propovijedanje i da ne bi odstupala od službe naviještanja?“ (Grgur Veliki, Iz Homilija o proroku Ezekielu).

Protiv svih naših rastrganosti, stresova i frustracija recept i terapija postoje, a prepisuje ih Isus: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“ (Mt 11,28).

Vlč. Tomislav Markić, nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu.