SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Silvio Košćak: Pozvani smo ne ubijati Isusa iznova u svojim srcima

ČITANJA:

Dn 3,14-20.24-25.28;

Otpj. pj.: Dn 3,52-56;

Iv 8,31-42

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Progovori Isus Židovima koji mu povjerovaše: »Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.«

Odgovore mu: »Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to govoriš: ‘Postat ćete slobodni?’« Odgovori im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama. Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svoga oca.«

Odgovoriše mu: »Naš je otac Abraham.« Kaže im Isus: »Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! Vi činite djela oca svojega.«

Rekoše mu: »Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac — Bog.« Reče im Isus: »Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.«

Riječ Božju tumači vlč. Silvio Košćak:

„Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni“ (Iv 8, 36). Isus Krist, Sin Božji, oslobađa nas od grijeha. Grijeh nas čini robovima. Manji grijesi koje činimo svakodnevno prerastaju u naše mane, a mane postaju poroci koji mogu prigušiti naš svakodnevni duhovni život. Katekizamskim riječima: „Grijeh povlači za sobom grijeh; ponavljanjem istih čina rađa se mana. Iz nje proizlaze izopačena nagnuća koja zasljepljuju savjest i iskrivljuju konkretne sudove o dobru i zlu. Tako grijeh teži da se ponovi i ukorijeni, ali on ne može uništiti moralni osjećaj do korijena“ (KKC 1865).

Trenutak Isusove muke i smrti, trenutak u kojem se na Utjelovljenog Sina Božjeg srušilo svo zlo svijeta, postaje izvor oproštenja svih grijeha. Oko Isusa na križu divljala je ubojita mržnja, odbacivanje vjerske elite onog vremena, kukavičluk i okrutnost rimskih vojnika i rimske vlasti, divljala je izdaja Isusovih najbližih suradnika i ruganje naroda. No, jedna kaplja krvi s tog drveta na kojem je razapet bogočovjek bila je dovoljna da od robovanja grijehu oslobodi čitavo čovječanstvo, sve one muškarce i žene koji u otvorenosti srca prihvate istinu o sebi i dopuste Spasitelju svijeta da uđe u ranjene duše, očisti ih te im daruje novu slobodu djece Božje.

Gospodinu smo ove korizme, kada iznova u svijetu osjećamo snažan utjecaj kneza ovoga svijeta, pozvani u slobodi duha predati sve svoje misli i želje, sve svoje slabosti i strahove. Njegova žrtva oslobađa nas. U životu se toliko puta osjećamo prepuštenima sami sebi, bezvoljni smo započeti išta u svojem svakodnevnom duhovnom životu. Brinu nas ne samo svakodnevne obaveze koje zbog ovih ili onih razloga ne uspijevamo do kraja izvršiti. Toliko smo puta suočeni sa preprekama koje su drugi postavili pred nas. Ne uspijevamo te prepreke preskočiti ili zaobići i osjećamo se nemoćni u ovom svijetu kojem toliko nedostaje istinske slobode.

Tu istinsku slobodu, onu unutarnju duhovnu i onu svakodnevnu u obavljanju povjerenih dužnosti te osobnom rastu na dobrobit zajednice pomoću darovanih talenata, može nam darovati jedino Gospodin. „A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo“ (Iv 8, 40). Pozvani smo ne ubijati Isusa iznova u svojim srcima gdje nam on i danas želi izreći istinu o nama samima. Molimo Gospodina da nam pomogne otvoriti se njegovu glasu, glasu iskrene želje da nam pomogne i bude štit snažan, obrana našem životu, putokaz osobnoj promjeni, našoj slobodi, a po nama slobodi i radosti života vjere u zajedništvu Crkve.

Vlč. Silvio Košćak, župnik župe Presvetog Trojstva u Legradu i upravitelj župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Đelekovcu