SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Robert Jakica: Kršćanin ne može biti osoba koja svoju vjeru živi pasivno

ČITANJA:

Post 13,2.5-18;

Ps 15,2-5;

Mt 7,6.12-14

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne dajte svetinje psima!

Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas. Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.

Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!«

Riječ Božju tumači vlč. Robert Jakica:

Slijediti neku osobu znači hodati za njom, pratiti njene korake i ići tamo i imati uprt pogled tamo gdje ta osoba ide, odnosno gledati na cilj zajedničkog putovanja. Isus uvijek govori o cilju. Cilj vjerovanja je dostizanje zajedništva s Bogom, to zajedništvo Isus je nazvao kraljevstvom Božjim. I kada se pogleda cijela poruka kraljevstva Božjeg, može se vrlo jasno vidjeti da Isus govori o kraljevstvu ne kao prostornom kraljevstvu, s granicama, ili vremenskom kraljevstvu u određenom vremenu, nego govori o kraljevstvu odnosa. Odnosa koji počinju s pogledom na onoga čije je to kraljevstvo, počinju s pogledom na Boga. Taj pogled je bitan jer on nam govori kome idemo i čijeg smo kraljevstva dionici, a dionici smo dok god poštujemo ono što kralj od nas traži.

Ono što kralj traži u ovom kraljevstvu sažeto je u jednoj rečenici današnjeg evanđelja – što želite da drugi vama čine činite i vi njima. I tu dolazimo do ljepote tog kraljevstva kojega želimo biti dionici, gdje vladaru nije stalo do toga da njemu stanovnici laskaju nego mu je stalo da se stanovnici međusobno poštuju i razumiju. To je poruka cijelog Govora na gori Isusa Krista. Onaj koji se naziva Kristovim i koji se diči tim imenom, ne može proći kraj nevolje bližnjeg, ne može ne vidjeti siromaha i bolesnog, odbačenog i prljavog. Isus govori o djelovanju, što želiš da se tebi učini ti čini drugome.

Ovo je pouka svima nama dragi prijatelji, da kršćanin ne može biti osoba koja svoju vjeru živi pasivno, nego Isus želi da kršćani zaista budu svjetlost svijeta i sol zemlje, gdje će oni svojim zalaganjem zemlji i svijetu pokazati veličinu hoda za Gospodinom, da svijet u njima prepozna važnost Boga i njegovu veličinu.

I tu dolazimo do današnjeg prvog čitanja koje govori o vjeri. Abraham je osoba kojoj je Bog kod poslanja već obećao zemlju. I sada je u trenutku svađe sa svojim nećakom Lotom, i vidi da je razlog svađe zemlja. Abraham u vjeri daje Lotu sve što želi, daje mu zemlju koju želi jer zna da će Bog svoje obećanje ispuniti, zato što mu vjeruje. Jer Bog mu je obećao zemlju i veliki narod, tako i nama. Preko Krista je donesena poruka o vječnom zajedništvu s Ocem, ta poruka naviještena je u Zakonu i Prorocima.

Naša vjera Riječi Božjoj temelj je kršćanskog života, jer sve što radimo i činimo za drugoga činimo iz vjere i ljubavi prema stvorenju kojeg je Bog uzvisio svojim utjelovljenjem, čime je čovjek stvarno postao čovjeku brat. Tako je Pavao rekao da naša vjera mora biti ljubavlju djelotvorna kako bi stvarno pokazali kome smo povjerovali, jer to Krist od nas traži. Gledajući u njega, živjeti onim životom kojim je on živio, hodati onim stopama kojima je on hodao. I tako ljudima pokazati da je Bog onaj koji je moj život prožeo vjerom koja potiče ljubav prema svakom čovjeku. Jer je to Bog prvi nama pokazao.

Vlč. Robert Jakica, župnik u Župi sv. Kvirina u Sisku