SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Petar Mlakar: Stavimo Boga i brigu za našu dušu i njezino spasenje i posvećenje na prvo mjesto

Evanđelje dana: Mt 9, 1-8

U ono vrijeme: Isus uđe u lađu, preplovi i dođe u svoj grad. Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetome: »Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!«

A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: »Ovaj huli!« Prozrevši njihove misli, reče Isus: »Zašto snujete zlo u srcima? Ta što je lakše reći: ‘Otpuštaju ti se grijesi ili reći: ‘Ustani i hodi?’ Ali da znate da je vlastan Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe — tada reče uzetomu: Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!«

I on usta te ode kući. Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.

Riječ Božju tumači vlč. Petar Mlakar:

Draga braćo i sestre, poštovani slušatelji, što je u situaciji koju nam donosi današnji evanđeoski odlomak, Isusu bilo lakše reći, lakše učiniti? Ili, što je bilo teže, važnije? Reći uzetome da ustane i hodi ili mu reći da mu se otpuštaju grijesi? Isus prvo čini ono što je mnogo važnije i mnogo teže: otpušta grijehe ovom čovjeku. Zašto je to bilo važnije? Zato što je stanje duše važnije od stanja tijela, jer duša nastavlja živjeti i nakon smrti tijela, i zato je važno da je duša zdrava, čista, lijepa, blistava slika Božja. Zašto je to bilo teže? Zato što će Isus grijehe ovog čovjeka također ponijeti na svoj Križ i što mu ih zapravo oprašta anticipirajući svoju otkupiteljsku Žrtvu. Lakše je Isusu bilo samo ozdraviti tijelo ovog čovjeka. Ali i to je učinio, nakon što je učinio ono teže i važnije. Jer niti tijelo nije pred Bogom nevažno. Isus želi da ovaj čovjek bude pokretan i dušom i tijelom, da se može radovati u srcu, ali i da može svoju radost izraziti i kroz tjelesno kretanje, hodanje, trčanje, igru. Dakle, Isus nas uči ispravnom poretku vrijednosti u našem životu. Važnije stvari dolaze na prvo mjesto. I na prvo mjesto treba često puta staviti ono što je teže. Kao ljudi skloni smo ići linijom manjeg otpora, baviti se manje važnim ili skroz nevažnim stvarima, a važnije i teže stvari odgađati za kasnije ili ih posve otkloniti u stranu. No, tako samima sebi činimo „medvjeđu uslugu“, jer kad-tad trebat ćemo se pozabaviti tim važnijim i težim stvarima i tada će nam biti žao što nismo krenuli baviti se njima ranije. Budimo zato, draga braćo i sestre, mudri u svome životu. Stavimo Boga i brigu za našu dušu i njezino spasenje i posvećenje na prvo mjesto. Brinimo također jedni za druge. Neka nam vrijednost osobe, našeg bližnjeg, bude ispred bilo kojeg materijalnog dobra, ispred novca, posla, karijere, ugleda, moći i tako dalje. A ne zanemarimo niti brigu za svoje zdravlje. Tijelo je hram Duha Svetoga, kaže Sveto Pismo. Pa i taj hram treba njegovati, održavati. Nemojmo se zapustiti ni na koji način. Neka nam u svemu bude na pomoć Krist, koji nas ljubi i koji je za nas učinio ono najvažnije i najteže! Nasljedujmo Njegov primjer u svome životu, amen!

vlč. Petar Mlakar