SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Odilon Singbo: Svojim životom svjedočimo da smo pravi Božji borci!

ČITANJA:

1Iv 3,11-21

Ps 100

Iv 1,43-51

Tekst evanđelja:

Sutradan naumi Isus poći u Galileju. Nađe Filipa i reče mu: »Pođi za mnom!« Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova. Filip nađe Natanaela i javi mu: »Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.« Reče mu Natanael: »Iz Nazareta da može biti što dobro?« Kaže mu Filip: »Dođi i vidi.« Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: »Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!« Kaže mu Natanael: »Odakle me poznaješ?« Odgovori mu Isus: »Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom.« Nato će mu Natanael: »Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!« Odgovori mu Isus: »Stoga što ti rekoh: ‘Vidjeh te pod smokvom’, vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!« I nadoda: »Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.«

Riječ Božju tumači vlč. Odilon Singbo:

Poštovani slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, hvaljen Isus i Marija. Nalazimo se još uvijek u prvom poglavlju Ivanova evanđelja koje nas obogaćuje pozivima. Sjetimo kako je Ivan Krstitelj uputio svoje učenika na Isusa, a u jučerašnjem odlomku je Andrija doveo svojeg brata Šimuna Isusu. Dan nakon tog susreta koji je zasigurno preokrenuo Šimunov život sam Isus poziva Filipa iz Betsaide, zapravo sunarodnjaka Andrijina i Petrova. Ovdje vidimo kako blizina s Isusom, ako je proživljena iskrenim srcem, stvara potrebu za širenjem radosti. Ta blizina postaje zarazna. Naime, pozvan Filip imao je potrebu pozvati Natanaela. No, za razliku od Petra koji se dao dovesti Isusu, Natanael počinje filozofirati: »Iz Nazareta da može biti što dobro?« Nazaret, neznatno mjesto, mjesto gdje se ne očekuje Mesija. Ovdje možemo primijetiti kako smo i sami skloni omalovažavati svoje rodno mjesto. Tako ćete čuti kako ljudi na pitanje odakle dolaze imaju potrebu spomenuti najprije neki veliki grad, a tek poslije dodaju da nisu baš iz tog grada već iz nekog malenog mjesta blizu tog grada, umjesto da idu obrnutim opisom. Ne vjerujemo da je naše mjesto rođenja vrijedno spomena. Tako smo poput Natanaela. Može li biti išta dobro iz Nazareta, iz tako malenog mjesta? Pritom ne vidimo da smo mi sami neko dobro iz tako malenog mjesta.

No, susret Natanaela i Isusa donosi zanimljiv razgovor. Najprije Isus smatra Natanaela „istinitim Izraelcem u kojem nama prijevare“. Što takav opis znači? Da bismo to razumjeli potrebno je vratiti se u knjigu Postanka, točnije u 32. poglavlje, 23. do 30. retka, a radi se o onoj borbi između Jakova i Boga u kojem se Jakov pokazao velikim borcem žednim pobjede. Tada je dobio novo ime: Izrael. Biti dakle Izraelac, znači biti borac, neumorni tragatelj. Znači ne predati se pred životnim preprekama i dilemama. Natanael je upravo taj. Naime, u nastavku čujemo kako Isus ističe da ga je vidio dok je još bio pod smokvom. A biti pod smokvom ovdje znači promišljati, meditirati, razmatrati o smislu vlastitog života upravo u svjetlu Božje riječi. Boriti se sa svojim životom i za svoj život tražeći njegovo značenje upravo u riječi koju nam Bog upućuje. Natanael je zaista pravi borac, a ovaj odlomak nas nedvojbeno vodi u spomenuti prizor borbe Jakova i Boga, jer na kraju čujemo kako Isus ističe prizor koji je povezan s Jakovljevim snom: „gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.« Kako se ne prisjetiti onih riječi iz Knjige Postanka gdje čitamo u 28. poglavlju: „I Jakov usni san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anđeli Božji po njima se penju i silaze“ (28,12). Ovaj nam odlomak poručuje jedno: ukoliko se kroz naše životne borbe držimo Boga, ukoliko računamo na njega u ustrajnosti, toliko ćemo imati povezanost s njime, toliko ćemo biti mnogima ljestve koje povezuju nebo i zemlju. Stoga hrabro, i svojim životom ne prestanimo biti pravi Izraelci, tj. pravo Božji borci.

Vlč. Odilon Singbo. Foto: HKS