SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Nikola Kaurin: Kršćanstvo mijenja pojedinca, a pojedinac mijenja svijet
Foto: Cathopic
Foto: Cathopic
ČITANJA:
Rim 8,18-25;
Ps 126,1-6;
Lk 13,18-21
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Govoraše Isus: »Čemu je slično kraljevstvo Božje? Čemu da ga prispodobim? Ono je kao kad čovjek uze gorušičino zrno i baci ga u svoj vrt. Uzraste i razvi se u stablo te mu se ptice nebeske gnijezde po granama.«
I opet im reče: »Čemu da prispodobim kraljevstvo Božje? Ono je kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.«
Riječ Božju tumači vlč. Nikola Kaurin:
Nakon što smo u jučerašnjem evanđelju slušali kako je Isus ozdravio ženu koja je 18 godina bolovala danas slušamo kako Isus govori prispodobu o gorušičinom sjemenu i kvascu.
Prispodoba o gorušici dobro nam je poznata jer se Isus njome služi kad god želi govoriti o kraljevstvu. Uzima za primjer jedno od najmanjih sjemenja – gorušicu. Biljka koja izraste velika da čak i ptice mogu na njoj naći mjesta za svoj odmor, za sakriti se od sunca, prespavati u konačnici. Nešto maleno, postane veliko! Čovjek koliko god bio malen može u Božjim očima postati velik.
A kvasac, mali komadić ukisla kruha (ili germa kako u nekim krajevima nazivaju) koju su židovi obično povezivali s nekim lošim stvarima, zlom (Mt 16,6- čuvajte se kvasca farizejskog). Naime, kada se pripremalo slavlje Pashe, kvasac bi morao biti uklonjen, uništen. Stoga je ova parabola mogla kod slušatelja izazvati i čuđenje.
Međutim srž i druge usporedbe jest snaga preobrazbe. Kvasac u brašnu, u masi i kaši koju pripremamo prije pečenja kruha se od kiselosti preobražava. Prija samom nepcu. Bez kruha nema života. Svega se čovjek može zasititi i više ne jesti, no kruh nam se ne može nikada ogaditi.
Kršćanstvo mijenja pojedinca, a pojedinac mijenja svijet. Jedan će teolog reći da ništa čovječanstvo nije preobrazilo kao Evanđelje, kao kršćanstvo. Budimo svjesni toga.