SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Neven Blažon: Kroz koje naočale promatramo svijet?

ČITANJA:

Iz 48, 17-19;

Ps 1, 1-4.6;

Mt 11, 16-19

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Komu da prispodobim ovaj naraštaj? Nalik je djeci što sjede na trgovima pa jedni drugima dovikuju: ‘Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste.’ Doista, dođe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: ‘Đavla ima.’ Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se: ‘Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!’ Ali opravda se Mudrost djelima svojim.«

Riječ Božju tumači vlč. Neven Blažon:

Nikada u ljudskoj povijesti ljudi nisu bili zadovoljni. Nekoć su bili gladni i željni kruha, danas to imaju, no žele opet nešto drugo, nešto veće. Ljudi su kao djeca, djetinjasti u svojim ponašanjima i odgovorima. Znate uzrečicu „Još se nije rodio tko bi svima ugodio!“

Matej pred nas stavlja Ivana Krstitelja i Isusa. Ivan je bio poseban, na poseban je način živio u pustinji, hranio se skakavcima i medom, propovijedao je obraćenje i nisu ljudi bili zadovoljni. S druge strane imamo Isusa koji je prilazio bolesnicima, potrebitima, grešnicima. S njima je bio, razgovarao, jeo, družio se. Možemo reći, s njima je stalno bio te su mu rekli da je izjelica i vinopija, prijatelj carinika i grešnika.

I kako bi se sad sam Bog trebao ponašati? Nije tim ljudima pasalo ni ovako ni onako. Prava djeca. No, i mi ljudi današnjice smo isti. Ali zanimljiva je zadnja rečenica današnjeg Evanđelja koja glasi: „Ali opravda se Mudrost djelima svojim!“ Možemo mi mudrovati koliko želimo, ali ono čega su se držali i što su provodili Ivan Krstitelj i sâm Isus ima učinka, a naše dječje mudrovanje mnogo puta ostaje samo mudrovanje.

Draga braćo i sestre, trebamo promijeniti naočale kako gledamo svijet!

Možemo gledati Isusa kao izjelicu i vinopiju, koji se nije držao obrednog pranja, jeo je s carinicima grešnicima, ozdravljao u krivi dan, točnije u subotu, dan kada se to nije smjelo raditi itd.

No možemo promijeniti te sive, crne naočale i progledati ispočetka, Božjim naočalama, pod Božjim svjetlom i njegovim načinom gledanja.

Isus je jeo i pio, veselio se s ljudima da im se približi. Da im veli da je za ljudsku radost kojoj je on i začetnik te da želi da se veselimo. Dokaz je svadba u Kani Galilejskoj.

Nije se držao obrednog pranja jer nam je želio skrenuti pozornost na to da smo postali previše formalni, previše nas interesira kako drugi gledaju na to, kako će se to prikazati na van a ne brinemo o nutrini. Ne marimo za čistoću srca, nutrine, za iskren odnos prema bližnjemu i Bogu.

Jeo je s carinicima i grešnicima jer im se želio približiti. Jer im je želio skrenuti pažnju na greške. Jer su mu ti ljudi bili bitniji od grijeha koji su počinili. Htio im je olakšati život.

Zar mi, kad nešto krivo napravimo, ne želimo to što prije zaboraviti? Ne žalimo što smo to učinili? Imamo tu sakrament ispovijedi…

Ozdravljao je kad nije smio, točnije u subotu, kada je za židove Dan Gospodnji. Ozdravljenje čovjeka, spasenje duše najbitnije je o čemu je Isus govorio, i mnogo puta to nam potvrdio.

Milosrdni Isuse, daj mi nove naočale da u tvojem svjetlu vidim koje mi dobro želiš učiniti i da budem tvoj!

Vlč. Neven Blažon, župnik Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u Bednji.