SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Mladen Horvat: Tražimo li znak s neba?

ČITANJA:

Gal 4,22-24.26-27.31 – 5,1;

Ps 113,1-5a.6-7;

Lk 11,29-32

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.«

»Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona. Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!«

Riječ Božju tumači vlč. Mladen Horvat:

Današnje Evanđelje dio je Lukinoga jedanaestoga poglavlja, koje započinje Isusovom poukom o molitvi u Lk 11,1-13. U tih nekoliko redaka Luka ne donosi samo riječi molitve Očenaša, nego također govori o potrebnim pretpostavkama prave molitve kao što je vanjska i unutarnja priprava, te povjerenje koje je potrebno imati u našim molitvama, jer Bog je naš otac i prijatelj, kojemu uvijek možemo doći i od kojega uvijek primamo ono najbolje za nas kada molimo. U tom prvom dijelu jedanaestoga poglavlja evanđelist Luka stavlja naglasak na povjerenje u Boga koje se treba očitovati u molitvi, ali također u našem svakodnevnom životu. Povjerenje ima i zajednički korijen s vjerom, jer vjera i povjerenje idu zajedno. Vjerom prihvaćam određene istine života, a u povjerenju prema Bogu to nastojim primijeniti u svome životu.

Ipak, postoji i drukčiji pristup religioznosti, pomalo manipulativni, gdje se moja vjera ne ostvaruje u povjerenju prema Bogu koji je moj otac, koji me beskrajno voli i nikada me ne ostavlja na mom životnom putu, već neprestano tražim nekakve znakove koji će potvrditi da Bog postoji, da je moja vjera ispravna, da su drugi koji ne vjeruju u krivu, da će uskoro doći kraj svijeta i tako u nedogled. Takav pristup vjeri pronalazimo u šesnaestom retku jedanaestoga poglavlja kada Luka ovako govori: „A drugi su iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba.“ To je, naime, reakcija nekih ljudi koji su gledali Isusovo čudo istjerivanja đavla u Lk 11,14. Jedna grupa ljudi tumači to Isusovo čudo kao djelo đavlovo, a druga grupa ljudi iskušava Isusa i čeka još neki drugi znak. Nije im dovoljno očito čudo ozdravljenja i izgona zloduha iz osobe, nego traže još nešto drugo. To je potpuno drukčiji stav od onog opisanog u molitvi Očenaša s početka jedanaestoga poglavlja, gdje je vjera i povjerenje osnovni stav u molitvi. U ovom pristupu traženje znaka s neba izraz je očitog nepovjerenja u Isusovo djelovanje, jer je Isus upravo pred njihovim očima učinio znak s neba, koji oni ne žele protumačiti na taj način.

To je širi kontekst današnjeg evanđelja u kojem Isus nastavlja govor o traženju znaka. K njemu je nagrnulo mnoštvo, a on umjesto da bude influencer, te iskoristi ljude za neke svoje interese, govori o opakom naraštaju koji traži znak. Riječ „znak“ tri puta se ponavlja u Lk 11,29-30, te jedanput u Lk 11,14, te na taj način današnje evanđelje nastavlja temu znaka, koji je bio veoma važan u židovskoj povijesti teologije. Nije li upravo Mojsije čudesnim znakovima nad Faraonom i Egipćanima pokazao apsolutni Božji autoritet nad zemaljskim vladarima? Isus ne poseže za takvim starozavjetnim tekstovima, već govori o znaku Joninoga života. Prorok Jona svojim je propovijedanjem Ninivljanima postao znak, te ili će prihvatiti Božju ponudu obraćenja, ili će biti uništeni. Jona je trebao biti znak Ninivljanima svojim propovijedanjem, ali i cjelokupnim svojim životom, jer najprije se on sam trebao obratiti i prihvatiti Božju riječ koja mu je bila upućena. Ali znak proroka Jone za Isusov naraštaj također postaje Jonin boravak u utrobi ribe kroz tri dana, jer će Isus počivati u utrobi zemlje tri dana i tada uskrsnuti. Jonin život kao znak i poziv Ninivljanima postaje slika Isusovog života kao znaka modernom naraštaju u kojem i mi živimo.

Isusovo nas propovijedanje treba potaknuti na obraćenje i promjenu života, kao što je Jonino propovijedanje potaknulo Ninivljane na obraćenje, a Isusova smrt na križu i počinak u zemlji kroz tri dana, te njegovo slavno uskrsnuće, čemu je Jonin boravak u utrobi morske nemani bio znak, treba nam svima biti potvrda velike Božje ljubavi, prisutne u Isusovom životu sve do spremnosti dati svoj život za čovjeka. Što ćemo mi učiniti s tim znakovima? Hoćemo li ih prihvatiti u vjeri i povjerenju u Boga, pa da nam se otvori nepregledno prostranstvo Božjega života, ili ćemo nastaviti živjeti u manipulativnom iščekivanju nečega većega, snažnijega i boljega, od onoga najboljega što već imamo, tražeći kruha nad pogačom.

Vlč. dr. Mladen Horvat, župnik Župe Naše Gospe Kraljice Hrvata iz Toronta u Kanadi.