SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Marko Domiter: Vjera daje iskustvo gledanja Božje stvarnosti
Foto: Cathopic
Foto: Cathopic
ČITANJA:
Dj 7,51 – 8,1a;
Ps 31,3c-4.6.7b.8a.17.21ab;
Iv 6,30-35
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme reče mnoštvo Isusu: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: »Nahrani ih kruhom nebeskim.«
Reče im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.«
Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.«
Reče im Isus: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene,
neće ožednjeti nikada.«
Riječ Božju tumači vlč. Marko Domiter:
Hvaljen Isus i Marija!
Danas nam evanđelje opisuje kako Židovi traže od Isusa znak po kojem će vjerovati da je Sin Božji: „Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti povjerujemo?“ (Iv 6, 30) Čovjek će u traženju Boga posegnuti za ljudskom logikom. Prihvatit će ono što mu se može dokazati ili ono što može iskusiti svojim osjetilima. Isus odbacuje takav način: da vidimo znak pa da povjerujemo. Nije li mu svjetina vikala kad je visio na križu: „Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj“ (Mt 27, 42b)? U razgovoru s Isusom Židovi se pozivaju na očeve koji su jeli manu u pustinji. Na putu prema obećanoj zemlji Izraelci su mrmljali protiv Boga, iako je Bog uvijek bdio nad njima. I mana je bila znak Božje brige, ali ubrzo su se i na nju žalili.
Gospodin se brine za nas, a mi slijepci. Ne vidimo da nas neprestano ljubi. Zato od Njega tražimo znakove. Tražimo bez vjere, kao da nam je dužan. A sve nam daje. Što želimo vidjeti kako bismo vjerovali? Vjera omogućuje gledanje, vjera daje vidjeti – a ne obratno. Isus je činio znamenja koja su privlačila pozornost mnogih i na različite su načine bila razumljena. U ono vrijeme mnogi su bili opterećeni različitim bolestima, dolazili k Isusu – iako ga nisu poznavali – čuli su za njega. Slušajući svjedočanstva drugih, vjerovali su da Isus i njima može pomoći: slijepac, gubavac, Jair, rimski satnik, Marija i mnogi drugi vjerovali su da Isus može pomoći na način koji je vlastit samo Bogu. Vjera u Krista otvara nove obzore života; omogućuje novi, drugačiji pogled. Onaj koji vjerom, životnim opredjeljenjem, pristaje uz Boga, polako poprima Božji pogled, postupno počinje gledati Božjim očima. Sveti Stjepan prvomučenik na suđenju „uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu pa reče: ‘Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.’“ (Dj 7, 55b-56) Na Stjepanovom primjeru vidimo kako vjera daje iskustvo gledanja Božje stvarnosti. Vjera daje vidjeti i iskusiti viđeno.
Isusovi suvremenici u umnažanju kruha zaustavili su svoj pogled na daru, nisu mogli vidjeti Darivatelja. Usmjereni na svoju sitost, nisu mogli prihvatiti umnažanje kruha kao znak Božje prisutnosti. Vjera je usmjerenost na Boga, a ne na vlastite želje. Ne vjerujemo zbog sebe: da nam Bog zadovolji potrebe, pa da se maknemo od Njega. Vjerujemo zbog Boga koji nas ljubi, koji nam daje da njegovim očima vidimo sebe, svoje postojanje, ljude oko sebe, svijet u kojem živimo. Vjera u Krista daje novi pogled na život, križ i trpljenje. Oni koji su Kristu vikali „siđi s križa“, smatrali su se pobjednicima nad Isusom, a žene i učenik, koji su stajali pod križem, učili su od Isusa ljubiti i trpjeti. Nevolje života mogu naš pogled usmjeriti na nas same, pokazati nam kako smo bijedni, da nas treba žaliti. Ali tko vjeruje u Krista, ne može ostati u samosažaljenju, jadikujući i tužeći se. Vjerom u Krista grlimo križ, jer nam donosi novi život.
U euharistiji svećenik podiže kruh i vino izgovarajući Isusove riječi: Ovo je Tijelo moje – ovo je Krv moja. Samo vjerom mogu prihvatiti tu istinu – jer „za čvrstu vjeru, dosta je što čuh.“ Gospodine, daj nam uvijek takvu vjeru (usp. Iv 6, 35). „Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.“ (Iv 6, 35)