SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Marko Domiter: Ne zaboravimo prepoznati Krista u ljudima po kojima nam svaki dan dolazi

ČITANJA:

Dj 9,1-20;

Ps 117,1-2;

Iv 6,52-59

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Židovi se među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.

Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«

To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu.

Riječ Božju tumači vlč. Marko Domiter:

Dragi slušatelji!

Isusov govor o kruhu života i poziv na blagovanje Njegovoga Tijela i Krvi izuzetno je izazovan za njegove slušatelje. „Židovi se među sobom prepirahu: ‘Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?’“ (Iv 6, 52) Isusove riječi unijele su nemir, pokrenule pitanja i polemike, podijelile mišljenja. Isus ih sablažnjava – postaje neugodan i odbojan. Daje svoje Tijelo i Krv da u njima prime istinsko jelo i piće, da u Njemu nađu hranu za život. Kao da u pozadini odzvanjaju one riječi: „Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće.“ (Mt 19, 26)

Isus je Riječ koja je postala tijelom. Bog se u tijelu nastanio, ušatorio među ljudima. Ljudsko, krhko i slabo tijelo, poput mojega, postalo je prebivalištem Bogočovjeka Isusa Krista. On je u tijelu proživio ljudski život, preko tijela uspostavljao odnose s drugima, u tijelu je htio spasiti čovječanstvo. Njegovo tijelo postalo je odbačeni kamen njegovim sucima i vojnicima – predao se u ruke grešnika – izložio se njihovim udarcima, pljuvanjima i pogrdama. Kasnije, kao pobjednik nad smrću Isus se daje vidjeti svojim učenicima u tijelu – dolazi kroz zatvorena vrata (usp. Iv 20, 19), pokazuje rane (usp. Iv 20, 27), uzima ribu i blaguje s njima (usp. Lk 24, 43) te im govori: „Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.“ (Lk 24, 39)

Naposljetku, Isus se u euharistiji daje u tijelu – trajno se predaje u ruke grešničke (usp. Mk 14, 41) i daje se opipati, vidjeti i blagovati (usp. Lk 24, 31. 39) Isusova sablazan raduje nas i mijenja naše živote. U euharistijskim prilikama Isus se ne daje tek na duhovan, nego i na tjelesan način. Čini nam se nedostojnim? On čini da bude dostojno! Isus nam se u euharistijskom Tijelu daje vidjeti i promatra nas blagim pogledom, punim ljubavi kako je gledao bogatog mladića koji traži način kako će baštiniti vječni život, ali i obazrivim pogledom kojim je pogledao Petra nakon što ga je zatajio. U euharistiji odzvanjaju njegove riječi: Uzmite i jedite, ovo je moje Tijelo. Uzmite i pijte, ovo je moja Krv te nas hrabri Očev glas da treba slušati riječ njegovoga ljubljenog Sina. Slaveći misnu žrtvu, lijepo je doživjeti Isusovu prisutnost u mirisu tamjana. To nas podsjeća na zgodu kada je Martina sestra Marija nardovom pomasti pomazala Isusa, a cijela kuća ispunila se mirisom. (usp. Iv 12, 3) Miris i dim tamjana, kako se šire svetim prostorom, grade zavjesu Svetoga, koja nas želi zaogrnuti i povezati s otajstvom, s događajem Krista kojeg slavimo, koji nam udjeljuje spasenje. U euharistiji posebnu važnost dobivaju riječi psalmista: „Kušajte i vidite, kako je dobar Gospodin.“ (Ps 34, 9) Euharistijskog Isusa susrećemo okusom – On nam daje doživjeti okus vječnosti. Misno slavlje traži naše osjete – Krist se daje vidjeti, slušati, mirisati, okusiti i dodirivati.

Gdje ga još možemo susresti? Susrećemo ga u tijelu Crkve – u braći i sestrama. Otvarajući vrata svoga života Kristu svojim osjetima, ne zaboravimo ga prepoznati u ljudima po kojima nam svaki dan dolazi – u tijelu.

Vlč. Marko Domiter, tajnik varaždinskog biskupa Bože Radoša