SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Mario Lešić: Dopuštamo li Isusu da nas izliječi od naših ustaljenosti?

ČITANJA:

Kol 1,24 – 2,3;

Ps 62,6-7.9;

Lk 6,6-11

Tekst evanđelja:

Jedne subote uđe Isus u sinagogu i stane naučavati. Bio je ondje čovjek kome desnica bijaše usahla. Pismoznanci i farizeji vrebahu na nj da li subotom liječi kako bi našli u čemu da ga optuže. A on je znao njihove namjere pa reče čovjeku s usahlom rukom: »Ustani i stani na sredinu!« On usta i stade. A Isus im reče: »Pitam ja vas: Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo? Život spasiti ili upropastiti?« Sve ih ošinu pogledom pa reče čovjeku: »ispruži ruku!« On učini tako – i ruka mu zdrava. A oni se, izbezumljeni, počnu dogovarati što da poduzmu protiv Isusa.

Riječ Božju tumači vlč. Mario Lešić:

Čovjek počinje sebe oplemenjivati tek kad se duhom odluči uzdignuti k Bogu. Stoga su i svi njegovi čini kojima to nastoji postići hvalevrijedni i inspirirajući. No, koji kriterij bi bio znak da je njegovo uzdizanje k Bogu uistinu oplemenjujuće? Može li čovjek na tom putu pokleknuti i što učiniti da dokuči pravi smisao svog hoda prema Bogu?

Isus, slika Očeva, vodio je ljude kroz maglu njihovih traženja. On i danu Gospodnjem, suboti, želi dati jasniji smisao postojanja, osloboditi je ljudskih natruha i svega onoga što je plod samo ljudskog umovanja. Trebalo se odvažiti na takav jedan put i takav vid ostvarenja svog poslanja, koji je u startu zahtijevao strpljivost i prihvaćanje da neće biti prihvaćeno, da će biti zamagljeno, obezvrijeđeno i zatirano. Niti čovjeku usahle ruke nije bilo zasigurno jednostavno. Vjerovao je i on možda da se takvo što u dan Gospodnji ne čini. Ali daje se izvući iz mnoštva, staje u sredinu, lišen one sigurnosti koju daje pripadnost masi i kretanje u masi.

On je zapravo spreman preuzeti odgovornost za svoj čin, zna doduše da je bolje biti u masi, masa daje određenu sigurnost i kao da pere od osjećaja krivice i odgovornosti, kao da pripadnost masi rasterećuje savjest i moguće povlačenje osobne odgovornosti. Biti u masi i izdvojiti se iz mase, napetost je kojom Isus daje određenu dinamiku prenošenju poruke i svoje radosne vijesti. On želi od mase izgraditi zajednicu svojih poslanih, a zna da to isključuje skrivanje iza drugih i okretanje vlastitom nutarnjem svijetu koji od mnoštva pojedinaca stvara one koji su zajedno i za-jedno. Čin kojim Isus liječi čovjeka usahle ruke ne nailazi na blagonaklonost vjerskog miljea, jer se oni osjećaju sigurnijima u svojim uhodanostima. No, Isus će tijekom svog javnog djelovanja pokazati da je on upravo s takvima strpljiv, da razumije da je dublje gledanje na život i one Božje datosti proces koji treba proći i za koji je potrebno vremena. Zato on donekle i razumije negodovanje farizeja i pismoznanaca, zato s njima želi biti strpljiv. Subota je dan u koji čovjek usahle ruke otkriva Boga na djelu, dan u koji se farizeji i pismoznanci udaljuju od pravoga smisla njezina obdržavanja na koji im Isus želi ukazati, i dan kada Isus obznanjuje da mnogo toga treba mijenjati. Tako se odnos čovjeka i Boga produbljuje jer u Dan Gospodnji po Isusu čovjek usahle ruke otkriva veličinu Boga i malenost čovjeka.

I mi sami možemo se naći u situaciji da nas Isus želi izdvojiti iz mnoštva, da i nas želi postaviti u sredinu kako bi nas liječio. Teško je stati u sredinu, pred sve one s kojima smo u masi, i posvjedočiti da je i nas ljubav Božja dotakla. I nas on želi oformiti da budemo dio njegove zajednice, Crkve, u kojoj otkrivamo smisao svakog našeg liturgijskog čina, u kojoj prepoznajemo ljepotu Dana Gospodnjeg, nedjelje, i u kojoj shvaćamo da jesmo samo ako smo zajedno. Dopustimo mu da nas on po Crkvi kao posrednici milosti dovede do njega – izvora vode koja struji u život vječni.

Tada će naše uzdizanje k Bogu biti oplemenjujuće, naše poklecanje na tom putu sve rjeđe i smisao svega na tom putu jasniji.

Vlč. Mario Lešić, župnik župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Ruščici.