SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Majk Rušec: U Božjoj blizini sve se mijenja na bolje

ČITANJA:

Dj 4,1-12;

Ps 118,1-2.4.22-24.25-27a;

Iv 21,1-14

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Rekoše: »Idemo i mi s tobom.« Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa.

Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo«. A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.

Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: »Donesite riba što ih sada uloviste.« Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: »Hajde, doručkujte!« I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uze kruh i dade im, a tako i ribu.

To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.

Riječ Božju tumači vlč. Majk Rušec:

Hvaljen Isus i Marija, ribari ljudi!

Ovog vazmenog petka promatramo učenike koji se – poput nas – susreću s novim nevjerojatnim iskazom Božje ljubavi i strpljivosti, kojim im se već treći put očituje. Nakon težine vazmenih događaja, učenici se vraćaju u prividnu sigurnost svojih luka, poslova i mreža. Kada su mislili da im se cijeli svijet srušio, shvaćaju da ni ono u što su bili sigurni da će uspjeti – ribolov – ne polazi za rukom. Njihova unutarnja praznina i siromaštvo očituje se u odgovoru koji daju na Isusovo pitanje imaju li što za prismok? Nemamo…

I sami smo ponekad uhvaćeni u mrežu spletenu od vlastitih nevjernosti, neuspjeha, i rana, te je i naš odgovor na pitanje životne radosti nerijetko: nemamo – ni za sebe, a kamo li za druge.

No Božje milosrđe prema nama je ustrajno! Ako se njemu otvaramo, ako ga prepoznajemo i pozivamo u svoje poslove i dane, tada nam postaje izvorom posvećenja svakodnevice, put u nebo!

Uočimo reakciju apostola Petra. Spoznavši Gospodina koji od njega traži da baci mreže na desnu stranu, sjeća se događaja kada ga je Krist dozvao da dođe k njemu po vodi. Za razliku od prvog susreta na moru, kada je tražio Isusa da ode od njega jer je grešan, Petar sada s hrabrošću skače u more, ne bi li što prije došao do Isusa. Nije li to put kojim i mi trebamo kročiti kada nam u životu ne ide? Baš zato jer smo u poteškoćama – još smjelije trebamo skočiti u more problema i izazova, i još hrabrije tražiti Isusovu snagu i blizinu. Raspoloženje apostola i njihovo unutarnje stanje bitno se mijenja na bolje kada shvaćaju da su opet u blizini Učitelja. Ovo pravilo trebali bismo si upisati u srce!

Današnji ulomak nas i opominje, kako je opasno udaljiti se od Gospodina, ne imati ga sa sobom u lađi svoga života na opasnom moru svijeta. Druga opasnost kojoj često podliježemo, je apostolsko „guranje glave u posao“. Zaokupiramo se svojim poslovima, brigama i planovima, samo da ne bismo susreli Krista, koji i od nas traži promjenu, koji i od nas traži da mreže svoje sigurnosti i planova bacimo drugačije nego što smo si mi sami zamislili, a postići Njegovu blizinu, prvi je zadatak, i uvjet uspjeha svakog kršćanskog poslanja! Ne zaboravimo, samo Isus može dati smisao svakom našem nastojanju, i sigurnost svakom našem putovanju, naročito onom prema vječnosti!

Zato i mi jutros prepoznajmo Božju ljubav i blizinu u našim danima, i priznajmo svome srcu: „Gospodin je“!

Neka Njegova uskrsna radost napuni jedra Petrove lađe, te i mi hrabro iz plićaka – izvezemo na pučinu Evanđelja i života!