SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Luka Premelč: Bogu se ljubav uzvraća kroz ljubav prema bratu čovjeku

ČITANJA:

Heb 4,1-5.11;

Ps 78,3.4bc.6c-8;

Mk 2,1-12

Tekst evanđelja:

Pošto Isus nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ.

I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: »Sinko! Otpuštaju ti se grijesi!«

Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: »Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?«

Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi pa će im: »Što to mudrujete u sebi? Ta što je lakše? Reći uzetomu ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodi? Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« Tada reče uzetome: »Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!« I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima.

Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: »Takvo što nikad još ne vidjesmo!«

Riječ Božju tumači vlč. Luka Premelč:

Drage sestre i braćo u Kristu, dragi slušatelji, hvaljen Isus i Marija.

Današnje Markovo Evanđelje, u svome drugom poglavlju, pred nas stavlja čovjeka koji je uzet, čovjeka koji ne može hodati. Ovakva bol nikoga ne bi smjela ostaviti ravnodušnima, već dapače još nas više potaknuti na zahvalnost. U Isusovo vrijeme uzeti čovjek je bio osuđen da leži ili sjedi i iščekuje milostinju. Ovaj je ipak bio bogat – bogat bližnjima, imao je dobrih prijatelja. Četvorica, koji su nisu dali smesti i sa svom odlučnošću su ga na postelji donijeli do kuće gdje je bio Isus. Slušali smo već o tolikim ozdravljenjima, Isus liječi razne slabosti i bolesti – no danas je naglasak na otpuštanju grijeha. I to je osobito važnost za nas.

Sestre i braćo, Isus pokazuje na ono što je bitno: oproštenje grijeha. Mir savjesti. Mir s Bogom i ljudima. Čistoću duše koja nije zaokupljena ovozemaljski, prolaznim, ljudskim i raspadljivim – nego je spremna na vječnost. Grijeh je taj koji čovjeka zarobljava, čini ga uzetim – a samo Gospodin nas svojim izlječenjem čini slobodnim, u našoj dubini, u našoj srži. Želi da se svaki čovjek spasi, i uporno se bori za nas, progovara nam po svojoj riječi, poučava nas po svetoj Crkvi. Pomaže nam u životnim borbama da mu ostanemo vjerni. Daje nam snage da ljubimo njega i svoje bližnje kao sebe same. Njegovom milošću naš je život ispunjen istinskom radošću i nadom, bez obzira što nevolja i žalosti u svijetu ima i previše.

Isus je bolesnika ozdravio, i nas je toliko puta ozdravio – i duhovno i tjelesno ozdravio. Zastanimo danas na tren i zahvalimo mu neprocjenjivom daru pomirenja i oproštenja – zahvalimo mu daru sakramenta ispovijedi. Zahvalimo mu na svakom novom početku koji nam je darovao, na svakom oslobođenju okova grijeha. Hvala mu šta nas iznova čini novi ljudima. Sestre i braćo, trudimo se svim snagama ostati u prijateljstvu, pomireni s ljudima međusobno i s Bogom – budimo i mi prijatelji, poput četvorice iz Evanđelja, spremni i odvažni da i naše bližnje, svakoga koga sretnemo dovodimo k Isusu, puni vjeri i pouzdanja da će Gospodin učiniti ono što je najbolje za svakoga od nas.

Ljubimo jedni druge, kao što je Krist ljubio nas. Bogu se ljubav uzvraća kroz ljubav prema bratu čovjeku. A nagrada će biti vječno zajedništvo ljudi s Bogom! I to je cilj prema kojemu, sestre i braćo, zajedno težimo. Neka nas Duh Sveti trajno nadahnjuje i vodi na tom putu.

Želim vam plodonosan današnji dan, proživljen djelotvornom ljubavlju prema Bogu i bližnjima, te ispunjen mirom i blagoslovom Boga Oca, Sina i Duha Svetoga!