SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Luka Premelč: Biti Kristov i zvati se Kristovim imenom cjeloživotno je i odgovorno poslanje

ČITANJA:

Heb 2,14-18;

Ps 105,1-4.6-9;

Mk 1,29-39

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.

Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike — a bijahu mnogi i razne im bolesti — i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.

Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.

Riječ Božju tumači vlč. Luka Premelč:

Drage sestre i braćo u Kristu, dragi slušatelji, hvaljen Isus i Marija.

U današnjem Evanđelju, evanđelist Marko donosi nam izvještaj kako Gospodin Isus nastavlja konkretno, ali i čudesno djelovati, kako ozdravlja bolesnike te zloduhe istjeruje – no, sv. Marko zapisao je jedan redak koji odzvanja – donosi nam onako skoro pa usputne, ali toliko bogate riječi kojima se učenici obraćaju Isusu. Kad mu pristupe, kažu: „Svi te traže“… „Svi te traže!“ Gospodine Isuse i mi te tražimo, i mi te iznova i iznova trebamo. Pomozi nam da te nađemo i da se nikada od tebe ne udaljimo. Ne ostavljaj nas, ne napusti nas i kada mi i svojim grijesima napustimo Tebe.

Sestre i braćo, odgovor koji Isus daje na te riječi apostola, izuzetno je značajan za nas danas. Isus ne lovi popularnost, ne želi biti istaknut – nego se povlači u osamu. Povlači se od ljudi i usredotočuje se na svoje učenike. Zašto? Jer netko treba njegovo djelo nastaviti činiti. A tak i danas. A najbolja, najefikasnija pouka učenicima je primjer – kao kršćanin, Kristov učenik ne smiješ pasti u zamku da sebe staviš na prvo mjesto, da naviještaš sebe i snage koristiš za gradnju slike o sebi. Kristov učenik ima poslanje brinuti za svakog čovjeka, svakome prilaziti, osobito onima u potrebi, muci, boli – Svakome biti bližnji. Način na koji je Isus propovijedao i djelovao uzor je i izvor na kojem se neprestani trebamo napajati i oduševljavati. Da bi smo još bolje razumjeli Evanđelje, osluškujmo ga kao poziv direktno upućen nama, tebi i meni. Evanđelje nas neprestano zove da budemo Kristovi učenici, svojim životom, svjedočenjem – potpuno. Biti kršćanin, biti Kristov i zvati se Kristovim imenom je cjeloživotno i odgovorno poslanje, poslanje kojem se potpuno predajemo – a ne „malo bi, malo ne bi“. Jesmo li takvi?

Razmišljajući o našoj vjeri i tome kako je živimo, od nas je odgovorno biti prema sebi dovoljno kritičan. Trajno sebe provjeravati, raditi na sebi – iznova se „uštimavati“, usmjeravati prema Kristu Gospodinu, za kojeg želimo dam doista iskreno bude Put, Istina i Život. Živim li onako kako bi trebao? Jesu li mi misli, riječi i dijela prožeta Kristom? To znači biti njegov učenik. Staviti ga na prvo i najvažnije mjesto u našem životu. Činiti ono što bi On činio – ostati povezan s Njime. Biti u Kristu.

Želim da Kristova riječ bude moja smjernica, pravilo moga života. Neka se Gospodin proslavlja u našim životima, da donosimo životom mnogo konkretnih, dobrih plodova. Budimo pravi učenici.

Želim vam plodonosan današnji dan, proživljen djelotvornom ljubavlju prema Bogu i bližnjima, te ispunjen mirom i blagoslovom Boga Oca, Sina i Duha Svetoga!