SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Krunoslav Novak: Nije tragedija pasti, pogriješiti, već ostati u svojem uvjerenju

ČITANJA:

Iz 49,1-6;

Ps 71,1-6b.15ab.17;

Iv 13,21-33.36-38

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus, sjedeći sa svojim učenicima za stolom, potresen u duhu posvjedoči: »Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!« Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori. A jedan od njegovih učenika — onaj kojega je Isus ljubio — bijaše za stolom Isusu do krila. Šimun Petar dade mu znak i reče: »Pitaj tko je taj o kome govori.« Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: »Gospodine, tko je taj?«

Isus odgovori: »Onaj je kome ja dadnem umočen zalogaj.« Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi, Šimuna Iškariotskoga. Nakon zalogaja uđe u nj Sotona. Nato mu Isus reče: »Što činiš, učini brzo!« Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao. Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: »Kupi što nam treba za blagdan!« — ili neka poda nešto siromasima. On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć.

Pošto Juda iziđe, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći.« Kaže mu Šimun Petar: »Gospodine, kamo to odlaziš?« Isus mu odgovori: »Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije.« Nato će mu Petar: »Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!« Odgovori Isus: »Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.«

Riječ Božju tumači vlč. Krunoslav Novak:

Draga braćo i sestre, Judina izdaja Isusa tipičan je primjer ljudske zloće i ravnodušnosti za drugoga. Tijekom povijesti i u današnje vrijeme postoje različiti oblici izdaje vlastitih prijatelja, supružnika, roditelja, djece, sugrađana ili drugih bližnjih. U slučajevima izdaje solidarnost, ljubav i ljudsko zajedništvo smatra se sporednim, nevažnim te se u središtu života onoga koji izdaje nalazi narcisoidno promatranje vlastitog interesa u sebičnosti. No, ljudsko iskustvo govori da se izdajnik, onaj koji je iznevjerio svoja obećanjima, može popraviti. Bog nikada ne odustaje od čovjeka, te i nas poziva da budemo spremni prepoznati svoju slabost po iskrenom kajanju i primiti novu priliku. Kod Jude to nije bio slučaj, jer nije bio u stanju pouzdati se u bezgranično Božje milosrđe i ljubav, te njegovu želju da se svi ljudi spase. U njegovoj izdaji spomenuti val ravnodušnosti i zloće okreće se protiv samog Isusa, Riječi koja je tijelom postala, riječi koja je temelj svakog međuljudskog odnosa.

Isus do kraja ne odustaje: želi pružiti kruh učeniku koji će ga izdati, kruh koji predstavlja njegov život. No, Juda nije blagovao taj kruh, nije se sjedinio s Isusovom ponudom, već uzima kruh i izlazi, odlazi u noć. Isus zatim govori: „Sada je proslavljen Sin Čovječji.“ Zašto to Isus govori, kad je Juda upravo izašao da bi ga predao? To čini zato jer se Bog proslavlja kada se iskazuje ljubav prema bližnjima, ali i prema neprijateljima. Bog je ljubav, koja se bezuvjetno nudi svakome pa i neprijatelju.

Nakon što je Juda izašao, Isus ostaje sam sa svojim prijateljima, koji su također nesavršeni i koji će se u kušnji, kada Isus bude predan, razbježati. Petru, koji je toliko siguran u sebe Isus nagoviješta da će ga zatajiti. On ga blago opominje, kao da mu želi reći, nemoj biti tako siguran u sebe, jer i pred tobom je ispit vjernosti, a ako ostaneš sam, lako možeš na tome ispitu pasti. Isus nas danas podsjeća da nije tragedija pasti, pogriješiti, tragedija je ostati u svojem uvjerenju i u ponosu. Kada Bogu priznamo svoj grijeh, uvijek dobivamo novu priliku i novi poticaj da s njime možemo ići dalje, da računamo na njega upravo onda kada nam se čini da je daleko i da smo prepušteni samima sebi.

Današnje evanđelje nas uči da naši međuljudski odnosi nemaju cijenu, kada odredimo cijenu odnosa s članovima obitelji ili drugim bliskim osobama, u život se uvlači noć, jer se odnose s bližnjima pretvara u robu, za koji se očekuje neki profit, neka korist, ne shvaćajući da neprocjenjivo prodajemo u bescjenje, jer ljubav se ne može ničime platiti.

S druge strane kada nam se dogodi da budemo iskorišteni, ili da smo bili žrtva spletki i kalkulacija lažnih prijatelja, kada doživimo nepravdu, javlja se iskušenje uzvratiti istom mjerom, da bi postigli zadovoljštinu. Isus nas uči da to nije njegov put. Način koji nam pokazuje Isus je uzvratiti ljubavlju na mržnju i nepravdu i tako zaustaviti vrtlog mržnje i osloboditi se želje za osvetom. Mržnja ne može zaustaviti mržnju, već jedino dobrota. Na zlo uzvratiti dobrim nije predaja, to je zapravo primjer srca koje ne želi biti zatrovano mržnjom.

vlč. Krunoslav Novak, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije i docent na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.