SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Krunoslav Novak: Kao kršćani pozvani smo slijediti isti put kojim je pošao i naš Učitelj

ČITANJA:

SZ: Post 1,1–2,2 (ili 1,1.26-31a);

Post 22,1-18 (ili 22,1-2. 9a.10-13.15-18);

Izl 14,15–15,1a;

Iz 54,5-14;

Iz 55,1-11;

Bar 3,9-15.32–4,4;

Ez 36,16-17a.18-28;

NZ: Rim 6,3-11;

Ps 118,1-2.16ab-17.22-23;

Lk 24,1-12

Velika je subota. Crkva se zadržava kod Isusova groba. U molitvi i postu razmišlja o Kristovoj muci, smrti i silasku u podzemlje. Razmatramo ulomak iz Pavlove poslanice Rim 6,3-11 koji je posebno važan za katekumene koji u vazmenoj noći primaju sakramente kršćanske inicijacije.

Braćo: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.

Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha.

Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!

Riječ Božju tumači vlč. Krunoslav Novak:

Draga braćo i sestre,

u Službi čitanja današnjeg dana Velike subote čitamo tekst iz drevne homilije: „Što je ovo danas? Velika tišina na zemlji, velika šutnja i samoća, velika smirenost, jer Kralj spava.“

Sa zalaskom sunca očekujemo Uskrsni hvalospjev Vazmenog bdijenja, kojemu će prethoditi Služba svjetla kada ćemo od uskrsne svijeće paliti naše svijeće koje će malo pomalo raspršiti mrak u kojemu smo se zatekli. No, ipak ovaj dan provodimo u razmišljanju nad Isusovom smrću, te šutnja kojom smo završili jučerašnji dan Velikoga petka još uvijek odjekuje u nama.

U odlomku iz poslanice Rimljanima (Rim 6, 3-11) koji se naviješta nakon pjevanja Slave u Vazmenom bdijenju, Apostol Pavao govori u čemu se sastoji „novost“ koju donosi uskrsli Krist i koju primamo krštenjem. Krštenje nije samo „obred inicijacije“, već ostvaruje umiranje i pokopavanje s Kristom.

Katekumeni koji su se pripremali za krštenje, pozvani su prijeći na slobodu u Isusu Kristu, te u ovoj Svetoj noći prolaze kroz vodu koja uništava staro a donosi novo. Poput Izraelskog naroda koji je prijelazom preko Crvenoga mora izašao iz ropstva u slobodu, tako i novokrštenici, zajedno s Isusom prelaze more smrti i izlaze kao pobjednici. U krsnoj vodi grijeh je opran te iz krsnog studenca izranja novo stvorenje. Zajedno s novokrštenima, cijela crkvena zajednica sjeća se Kristova vazmenog prijelaza, te obnavlja svoju vjernost krsnim obećanjima, potvrđujući svoju volju za obraćenjem na novi život. Obnoviti svoja krsna obećanja za vjernika znači spomenuti se da je kršten te odlučiti ostaviti iza sebe grešnu prošlost i započeti novi život, život u skladu s Kristovim.

Kao kršćani pozvani smo slijediti isti put kojim je pošao i naš Učitelj. Da bi se sjedinili s puninom života Uskrsloga Spasitelja, najprije se trebamo okrenuti od starih navika, staroga čovjeka u sebi koji robuje grijehu.

Uskrsna je noć za svakog kršćanina – dijete, mladića i djevojku, kao i odrasle – najprikladniji trenutak da se podsjeti svojeg kršćanskog imena, svojeg krštenja i s novom odlučnošću nastavlja putem Kristovim ili ponovno ustaje i okreće se prema njemu.

Nakon što govori o grijehu i smrti, Apostol Pavao nastavlja o ulasku u život „ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime.“ Drugim riječima, svima nam je proći prag smrti, ali je konačni cilj tog prijelaza život.

vlč. Krunoslav Novak, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije i docent na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.