SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Krunoslav Novak: Jesmo li sposobni sagnuti se pred bratom i sestrom i učiniti gestu pranja nogu?
Križ
Križ
ČITANJA:
Izl 12,1-8.11-14;
Ps 116,12-13.15.16b-18;
1Kor 11,23-26;
Iv 13,1-15
Veliki je četvrtak, posljednji dan korizme te ujedno početak Velikog trodnevlja. Čitamo retke iz evanđelja po Ivanu:
Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.
Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«
Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.«
Riječ Božju tumači vlč. Krunoslav Novak:
Draga braćo i sestre!
Današnjim danom započinje „Sveto vazmeno trodnevlje“, odnosno tri dana u kojima pratimo Isusa u posljednjim trenutcima njegovog života u muci i smrti, te uskrsnuću koje se slavi na Veliku subotu u Vazmenom bdijenju.
Posljednje sate svog zemaljskog života Isus provodi u društvu svojih učenika. Učitelj očituje izuzetnu ljubav prema apostolima dajući im pouku i preporuke. Za vrijeme Posljednje večere Isus je svojim riječima pokazao beskrajnu ljubav koju je imao prema svojim učenicima i dao joj trajnu vrijednost ustanovivši euharistiju, darujući samoga sebe: prinio je svoje Tijelo i svoju Krv u prilikama kruha i vina da postane duhovna hranu za nas i posveti naše tijelo i dušu.
Iako je ovo dan kada slavimo ustanovljenje Euharistije, zanimljivo je da, Crkva u misi Večere gospodnje pred nas stavlja odlomak iz Evanđelja po Ivanu, koji ne govori o lomljenju kruha, nego o trenutku kada je Isus učenicima oprao noge. Zašto baš noge? Možda zato jer je pod njihovim tabanima ostao trag prašnjavog puta koji su prešli. Noge mogu predstavljati sve ono što tijekom života prođemo, proživimo i podnesemo. U ovom smislu pranje nogu bi moglo značiti da Isus svojim učenicima, a tako i nama želi odstraniti sve navezanosti koje smo u životu stvorili, oprati boli koje su tragovi života ostavili na nama i koji su se poput blata uhvatili na nas. Tek kada se oslobodimo tereta vlastite povijesti, vlastitih očekivanja, vlastitih projekata koje stavljamo ispred Božjeg projekta koji ima za nas, možemo sjesti za stol s Isusom, slušati ga i u blagovati s njime. Bez toga ćemo i dalje ostati zatvoreni u vlastitu bol nepravde koju smo podnijeli, ili nezacijeljenih rana koje nam je zadala povijest našeg osobnog i zajedničkog života. Nećemo moći prepoznati ljepotu zalaska sunca, prirode koja nas okružuje, ljepotu ozarenih lica koja susrećemo, ljepotu utjehe koju možemo dati tužnim licima, ljepotu pomaganja koju možemo pružiti umornim i ispaćenim licima naših bližnjih, već ćemo ostati opterećeni sobom i usmjereni na sebe. Isus oslobađa učenike od potrebe da traže pažnju, čast, prepoznavanje ljudskih veličina, te im daje mogućnost da čuju, vide, primjećuju, jedu, kušaju, tuguju i raduju se.
Nakon što je oprao učenicima noge, Isus im je rekao: „Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.“ Poziva i nas u današnjem vremenu biti sposobnima sagnuti se pred bratom i sestrom i učiniti gestu pranja nogu. To bi značilo svojim primjerom života u kojemu zajedno s Gospodinom prolazimo čišćenje naše prošlosti od mrlja grijeha koji je on otkupio i od boli koju smo podnijeli, donijeti ovome svijetu vjeru u Boga koji je ljubav, nadu u spasenje koje nam je obećao i ljubav koja se daruje.
I danas na dan kada je ustanovljena Euharistija, sjetimo se u molitvi naših svećenika koji nam lome kruh života i molimo Gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu.