SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Krunoslav Karas: Vjera otvara vrata za Božje djelovanje

ČITANJA:

1Kor 11,17-26.33;

Ps 40,7-10.17;

Lk 7,1-10

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pošto Isus dovrši sve svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: »Dostojan je da mu to učiniš jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.«

Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: »Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Zato i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego — reci riječ da ozdravi sluga moj. Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ — i ode, drugomu: ‘Dođi!’ — i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to!’ — i učini.«

Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: »Kažem vam, ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere.« Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava.

Riječ Božju tumači vlč. Krunoslav Karas:

Kakva je vjera kojoj se Isus divi u odlomku današnjeg evanđelja. Sjetimo se riječi koje je uputio apostolu Tomi nakon uskrsnuća: „Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.“ (Iv 20, 29). Prema tekstu evanđelja sv. Luka nam jasno ukazuje na to da satnik nije susreo Isusa. Prvo mu je poslao židovske starješine, potom svoje prijatelje, no on nije bio pred Isusom. A ipak je imao vjeru u njega. Vjera je otvorila vrata za Božju silu, koja je djelovala u njegovu životu. Tako i mi ne trebamo vidjeti Isusa, da bi on mogao djelovati u našem životu. Naša vjera otvara put, mogli bismo reći, ravna staze Bogu do našeg života. No riječ je o vjeri koja se očituje po molitvi. Da satnik nije molio, ne bi ni primio: „I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.“ (Lk 11, 9-10) Po molitvi čovjek pred Bogom očituje svoju poniznost i vjeru. Da nema poniznosti ne bi molio, da nema vjere ne bi bio ustrajan u molitvi.

Današnje evanđelje otkriva nam još nešto, a to je uloga zagovornika pred Bogom. Satnik je prvi zagovornik današnjeg evanđeoskog odlomka. Moleći zagovara svoga slugu pred Isusom. U njegovoj ljubavi prema sluzi, sv. Luka nam na naizgled prikriven način pokazuje ljubav Božju prema ljudskom rodu. Sjetimo se riječi hvalospjeva uskrsnoj svijeći: „o neshvatljive li ljubavi Očeve, da roba otkupiš sina si predao“. Drugi zagovornici su starješine židovske koje dolaze Isusu i zagovaraju satnika pred njim: „ Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: Dostojan je da mu to učiniš jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.“ Ovdje je riječ o zajedništvu Crkve. Izraelski narod jest Crkva staroga saveza, koja se očituje kroz sinagogu. Kroz zajednicu se očituje ljubav, te bratski zagovor i pomoć. Ne smijemo zanemariti ovu dimenziju današnjeg odlomka. Ljubav uz vjeru, je ona koju Isus prepoznaje i na koju prvo reagira. Sv. Luka nas ujedno odgaja za zajedništvo, te suosjećanje prema braći i sestrama koji su u potrebi, te nas poziva da molimo jedni za druge, jer ljubav nas čini sličnima Bogu. Kako čitamo u Ivanovom evanđelju: „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge.“ (Iv 13, 34)

vlč. Krunoslav Karas, župnik župe Uzašašća Blažene Djevice Marije
u Brodskom Vinogorju u Slavonskom Brodu.