SVAKODNEVNO U 7:30 vlč. Kristijan Kuhar: Pazimo da u molitvi ne prečujemo glas koji poziva - Njega slušajte!

ČITANJA:

Post 15,5-12.17-18;

Ps 27,1.7-9.13-14;

Fil 3,17 – 4,1;

Lk 9,28b-36

Tekst evanđelja:

U one dane: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.

I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše ¬svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori.

Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.

Riječ Božju tumači vlč. Kristijan Kuhar:

‘Oprezno s molitvom!’

Evanđelje u liturgiji riječi druge korizmene nedjelje vodi nas na goru preobraženja. Evanđelist Luka u detalje opisuje događaj koji se odvijao dok je Isus bio na putu u Jeruzalem. Sa sobom je poveo samo tri učenika, Petra, Ivana i Jakova – one koje je očito trebalo posebno poučiti o događajima koji će slijediti kad siđu s ove gore.

Isus uzlazi na goru da se pomoli – i u molitvi događa se nadnaravni događaj, njegovo preobraženje i susret s Mojsijem i Ilijom. Stoga nas ova nedjelja korizme želi otrijezniti po pitanju naše molitve, poučiti nas o ispravnosti naše molitve kao našega događaja preobraženja. Stoga pratimo što se događalo s Petrom, Ivanom i Jakovom, jer u njihovu se ponašanju odražava i naša molitva.

Piše sv. Luka da su bili s Isusom dok je molio. Ali su zaspali. Tek ih je iz sna probudila svjetlost i događaj koji im je bio oduševljavajući. „Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju i jednu Iliji.“ I kaže sv. Luka da Petar nije znao što govori, i doista nije, jer Isus je s Mojsijem i Ilijom razgovarao „o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu“. Oni na gori nisu bili na pikniku, niti su uživali u pogledu koji puca s gore preobraženja u daljinu, niti su se divili svjetlosti koja je bila očaravajuća. Oni su razgovarali o bitnome: prihvaćanju Božje volje navještene u Zakonu i Prorocima. Iz očaranosti Petra, Ivana i Jakova otrježnjuje glas iz oblaka koji ih je prekrio: „Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!“.

U ponašanju apostola nalazimo i sebe i svoje ponašanje u molitvi. Premda nas Isus poziva na molitvu na izdvojeno mjesto, ali ono koje je na putu prema našemu „Jeruzalemu“, mi u molitvi zaspimo. I to zaspimo čvrstim snom jer nam molitva nije događaj u kojemu želimo odgovoriti na Isusov poziv i čuti njegovu riječ, nego nam postane nešto što moramo učiniti, što nas umori jer se moramo uspeti na goru, ili nam pak postane rutina – dosada, pa bježimo u snove u kojima je ipak ljepše. Iz sna nas budi stvarnost molitve: to je susret Spasitelja, Zakona i Proroka, susret u kojemu Božja riječ dobiva oblik skriven pod velom nebeske svjetlosti. Ali ni tada nismo u dobrom smjeru, jer tada se oduševimo. A previše oduševljenja – ipak škodi. Oduševljenje traje kratko i zato želimo trenutak zadržati, pa makar morali sagraditi sjenice da u njima uživamo. Tek kad nas glas Božji opomene: Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte! – tada se otrijeznimo i shvatimo što je to molitva i kako valja moliti. Kaže sv. Luka da su apostoli šutjeli i nisu nikome onih dana kazivali što se dogodilo. I to ne stoga što su bili posramljeni radi svoga nerazumijevanja, nego i stoga što su konačno shvatili što se to ima dogoditi u Jeruzalemu.

Oprezno s molitvom! Da nam se ne dogodi da zaspimo, a „zaspati“ u molitvi znači isključiti se iz stvarnosti i otići u svoje snove, jer nam je teško moliti ili nam je rutina koja umara pa iz nje želimo pobjeći. Da nam se ne dogodi da se previše oduševimo, pa skrenemo krivom stazom u uživanje, u trans, u magičnost događaja koji nema veze sa stvarnošću života. Oprezno s molitvom, da ne prečujemo glas koji nas poziva: Njega slušajte!

Jer molitva je Božji poziv na goru našega preobraženja, susret u kojemu se razlučuje naše životno poslanje i trasira naš put prema našemu „Jeruzalemu“. Molitva je trenutak u kojemu usklađujemo svoju volju s Božjom voljom zapisanom u Božjoj riječi. Molitva je naš bezuvjetni pristanak slušati Isusa, miljenika i Očeva izabranika.

Bože, ti nam zapovijedaš da slušamo tvoga ljubljenoga Sina. Krijepi nas svojom riječi i čisti nam pogled duha, da se radujemo s gledanja tvoje slave.

vlč. Kristijan Kuhar, župnik u Štrigovi i znanstveni suradnik Staroslavenskog instituta u Zagrebu.