SVAKODNEVNO U 7:30 vlč. Kristijan Kuhar: Nije dovoljno samo moliti, a u životu ne djelovati!

ČITANJA:

Est 4,17k-m.r-t;

Ps 138,1-3.7c-8;

Mt 7,7-12

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.

Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!

Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.«

Riječ Božju tumači vlč. Kristijan Kuhar:

‘Što želite da drugi vama čine, činite i vi njima’

Od malena smo naučili moliti. U molitvama izlijevamo pred Boga svoje želje, svoje probleme, molimo za milosti za sebe, svoje bližnje. „Ištite i dat će vam se!“ – to je pouzdanje koje nas potiče na molitvu. Naše pouzdanje u molitvi ojačava i primjer velikana svetoga Pisma koji su molitvom postigli milost i blizinu Božju: od Mojsija čije su ruke raširene bile duhovna snaga Izraelcima, pa do kraljice Estere koja je pred Boga izlila svoju molitvu.

Ištite, i dat će vam se, jer tko ište prima – ohrabruje nas Isus u ovim svetim danima Korizme. Ali, što i kako da ištemo? Hoćemo li zaista primiti, hoće li naša molitva biti uslišana? U Korizmi ponavljamo gradivo iz temelja naše vjere, prvenstveno ono: kako moliti? Molitva je susret s Bogom, naša komunikacija i razmjenjivanje Božje i naše riječi. Bog je onaj koji prvi progovara i ulazi u naš život, čini velika djela koja otkrivamo vjerom. Naš odgovor je hvala koju dajemo Bogu za dobra učinjena nekada. Tako moli danas Estera: Sjeti se, Gospode! – tako vapi Bogu svojom molitvom da sebe i Boga prisjeti na prisnost i blizinu koju je Bog iskazao njoj i njezinu narodu. Tako i mi trebamo moliti, uvijek svjesni da je Bog taj koji nam je darovao život, i sreću, i snagu da prebrodimo teške trenutke. Uvijek svjesni Božje ljubavi i blizine. Takva molitva, molitva sjećanja na naše prijateljstvo s Bogom, otvara nas ispravnom stavu da tražimo i kucamo, jer ćemo tako dobiti što tražimo i vrata na koja kucamo, otvorit će se.

Međutim, danas nas Isus uči još jednom bitnom stavu u molitvi. Ne samo da tražimo i dobijemo, ne samo da Bogu dajemo hvalu svojim riječima, nego da postanemo svjesni da nas molitva preobražava, komunikacija s Bogom nas čini Božjim prijateljima i učenicima. Stoga, nije dovoljno samo moliti, a u životu ne djelovati; nije dovoljno tražiti kruh, a uskratiti ga onome tko od nas ište; nije dovoljno moliti za oproštenje, a ne biti spreman oprostiti. Molitva će nam biti uslišana utoliko koliko budemo otvoreni da nas molitva preobrazi na sliku onoga s kojim u molitvi razgovaramo. Ako budemo molili za zdravlje, donesimo zdravlje svojim bližnjima; ako budemo molili za sreću, usrećimo svoje bližnje; ako budemo molili za kruh svagdašnji, podijelimo ga s drugima… Jer ako mi znamo biti srdačni i milosrdni, koliko će tek Otac nebeski biti srdačan i milosrdan prema nama kad ga zaištemo.

I ne zaboravimo zlatno pravilo svetoga Pisma: što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. Jer tako Otac nebeski gleda na nas i daje nam u mjeri u kojoj smo spremni dati drugima.

Gospodine, daj nam milost da uvijek mislimo što je pravo i to odlučno vršimo. Bez tebe ne možemo opstati: daj da živimo u skladu s tobom.

vlč. Kristijan Kuhar, župnik u Štrigovi i znanstveni suradnik Staroslavenskog instituta u Zagrebu.