SVAKODNEVNO U 7:30 vlč. Kristijan Kuhar: Naša je molitva plod Božje Riječi

ČITANJA:

Iz 55,10-11;

Ps 34,4-7.16-19;

Mt 6,7-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. Vi, dakle, ovako molite:

‘Oče naš, koji jesi na nebesima!

Sveti se ime tvoje!

Dođi kraljevstvo tvoje!

Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!

Kruh naš svagdanji daj nam danas!

I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim!

I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga.’

Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«

Riječ Božju tumači vlč. Kristijan Kuhar:

‘Vi ovako molite’

Molitva je čovjekova komunikacija s Bogom. Ispravna komunikacija nikada nije jednosmjerna, nego je govor koji očekuje odgovor, dar uzdarje, pisana riječ koja dobiva odgovor u pisanoj riječi – tako stoje postavke našega jezika. U molitvi je Bog onaj koji prvi progovara i poziva čovjeka, a čovjek mu odgovara svojim riječima, mislima i gestama.

Prorok Izaija uspoređuje Božji govor s daždom i snijegom koji pada na zemlju, natapa ju, oplodi i ozeleni. A zemlja je čovjekov odgovor Bogu, kada natopljena Božjom riječju donosi sjeme sijaču i kruh za jelo. Božja riječ ulazi u naš životni ciklus, poput kiše koja donosi život i daje da urodi plodom. I ne vraća se, uči nas Izaija, k Bogu bez ploda. Plod Božje riječi naša je molitva.

Božja riječ je i molitva koju smo svi naučili moliti u djetinjstvu. Molitva Gospodnja ili Oče naš Božji je govor nama. Spasonosnim smo zapovijedima potaknuti i božanskim naukom poučeni kako valja moliti. Toj molitvi nema se što nadodati, niti se smije što izostaviti. Molitva Gospodnja obuhvaća cjelovitost našega života, jer zna Otac nebeski što nam je potrebno i prije nego smo ga zaiskali.

U molitvi je bitno slušati. Isus kaže: ne blebećite kao pogani, nije vam potrebno puno riječi. Jer ako samo govorimo, ako samo tražimo, onda ne čujemo drugoga koji govori. Boga se čuje onda kada mu vjerujemo i dopustimo da bude svet u našim životima, kada tražimo njegovo kraljevstvo i njegovu svetu volju. Tek tada smijemo moliti za kruh svagdašnji, otpuštenje grijeha i izbavljenje od napasti Zloga.

Jer ako blebećemo kao pogani i ne čujemo Božji govor, tada ne razumijemo što molimo. Isus nas poučava u primjeru oproštenja i otpuštenja prijestupa naših bližnjih. Ako mi otpustimo, oprostimo, Otac naš nebeski otpusti će i nama. Ako ne, ni nama neće biti otpušteno. Kako zapravo često molimo protiv sebe: otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim… Tu se odražava kako Božji govor koji dobiva plodan čovjekov odgovor.

Pogledaj, Gospodine, svoju obitelj: u odricanju naše tijelo nalazi korisnu stegu, daj da nam i duh gori od želje za tobom.

vlč. Kristijan Kuhar, župnik u Štrigovi i znanstveni suradnik Staroslavenskog instituta u Zagrebu.