SVAKODNEVNO U 7:30 vlč. Kristijan Kuhar: Ljubiti bližnjega znači prihvatiti ga u cjelovitosti

ČITANJA:

Ez 18,21-28;

Ps 130,1-8;

Mt 5,20-26

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.

Čuli ste da je rečeno starima: ‘Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu.’ A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne: ‘Glupane!’ bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’ bit će podvrgnut ognju paklenomu.

Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar.

Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš posljednjeg novčića.«

Riječ Božju tumači vlč. Kristijan Kuhar:

‘Odnos prema bratu čovjeku’

Naš korizmeni hod ovoga, prvoga tjedna Korizme, započeli smo slušajući Božju zapovijed: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga! Ljubav prema bližnjemu je Božja zapovijed koja nas stavlja u odnos prema drugome čovjeku, a i u odnos prema Bogu – jer nam je određena i ima smisao kao dobro za nas. Međutim, možemo se pitati, koji je smisao ljubav prema bližnjemu? Zar nemamo u životu iskustvo da, dok smo istinski voljeli i prihvaćali, bili strpljivi i ponizni, tada smo bili izigrani, razočarani, iskorišteni…? I još jedno pitanje: ako ljubav prema bližnjemu uključuje mjeru ljubavi prema sebi, nije li to možda loše za nas, pogotovo ako imamo iskustvo da ljubav prema bližnjemu iziskuje herojske napore?

Ljubav prema bližnjemu koja je sadržana u Božjoj zapovijedi i pokazana u primjeru Sina Božjega, Isusa Krista je milost u nas ulivena u krštenju. Ljubav prema bližnjemu nije tolerancija drugoga, niti je to – kako je danas moderna fraza – „prihvaćanje različitosti“; ljubav prema bližnjemu ne odražava se u „podnošenju drugoga“, niti u tome da uvijek i pod svim okolnostima moramo biti prvi koji će se poniziti i tražiti oproštenje.

Ljubav prema bližnjemu nije tolerancija, jer tolerancija znači podnositi i prihvaćati drugoga, makar on bio u stanju grijeha i zla. Ljubiti bližnjega znači opomenuti da za grijeh i pomoći mu da se obrati. Tolerirati – dovodi nas u opasnost da se mi ne odvratimo od svoje pravednosti i izgubimo spasenje. Ljubav prema bližnjemu nije ni „prihvaćanje različitosti“, jer u prihvaćanju različitosti uvijek postoji onaj koji je viši, bolji, različitiji od drugoga. Ljubiti bližnjega znači prihvatiti ga u cjelovitosti, različitost drugoga razumjeti kao nadopunjavanje svoje nesavršenosti. Ljubav prema bližnjemu nije ni puko „podnošenje“ drugoga, jer na taj način naša poniznost lako prelazi u ponižavanje, a time i uskraćivanje ljubavi kojom smo dužni ljubiti sebe, tj. ljubavi kojom nas Bog ljubi. Ljubiti bližnjega znači pomoći mu da od „podnošljiv“ postane prihvaćen i ljubljen.

Pravednost, o kojoj govore današnja čitanja korizmenoga bogoslužja, odnosi se na naš odnos prema bližnjima. Doista je potrebna čvrsta vjera i ljubav da se ove riječi prihvati i razumije, potrebna je herojska krepost da se u potpunosti provede u djelo. Ali zato nam pomaže korizmeni hod i naš odnos prema Bogu koji nas uvijek upućuje na našu budućnost i spasenje. Jer, spasiti se nećemo sami. Na kraju života bit ćemo pitani koliko smo i kako smo ljubili svoje bližnje.

Gospodine, daj da nas korizmena obnova pripremi na Vazam. Prihvatili smo tjelesno odricanje: nek urodi duhovnim plodom.

vlč. Kristijan Kuhar, župnik u Štrigovi i znanstveni suradnik Staroslavenskog instituta u Zagrebu.