SVAKODNEVNO U 7:30 vlč. Kristijan Kuhar: Budimo blizu Bogu u molitvi i otvorimo oči za svoje bližnje

ČITANJA:

iz Prigod. čitanja: za oproštenje grijeha (str. 190-203):

1Iv 1,5-2,2;

Ps 51,3-6a;

Lk 7,36-50

Tekst evanđelja:

Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad, eto, neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.

Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: “Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.” A Isus, da mu odgovori, reče: “Šimune, imam ti nešto reći.” A on će: “Učitelju, reci!” A on: “Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?” Šimun odgovori: “Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.” Reče mu Isus: “Pravo si prosudio.”

I okrenut ženi reče Šimunu: “Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.” A ženi reče: “Oprošteni su ti grijesi.”

Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: “Tko je ovaj da i grijehe oprašta?” A on reče ženi: “Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!”

Riječ Božju tumači vlč. Kristijan Kuhar:

Subota prvoga tjedna korizme slavlje je proljetnih kvatri. I mise pridružujemo molitvenoj nakani Crkve moleći danas za pokoru i obraćenje. U misnom obrascu „za oproštenje grijeha“. molimo: Gospodine, priznajemo da smo grešnici. Smiluj nam se, oprosti nam grijehe i udijeli nam dobrostivo mir.

Oproštenje grijeha dovodi nas do mira. Oproštenje grijeha je naše pomirenje s Bogom i dar ozdravljenja našega duha. A molitva za oproštenje grijeha iskreni je čin naše vjere, poniznosti i želje za obraćenjem. Spoznaja našega grijeha dovodi nas do istine. „Ako priznamo grijehe svoje“ – piše sveti Ivan u prvoj poslanici – „vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde“.

Oproštenje dolazi nakon priznanja grijeha i pokajanja, a to su plodovi obraćenja. Korizma je zato sveto i povlašteno vrijeme u kojemu ćemo napraviti reviziju svoga života, uvidjeti što je to loše i naći put da loše ispravimo, a u dobrome se usavršimo. Kako to činiti? Nema posebnoga recepta osim ovoga: slušati Božju riječ, biti u blizini Boga u molitvi i otvoriti oči za svoje bližnje. U slušanju Božje riječi dobivamo snagu za razlučivanje, u molitvi dobivamo odgovore na svoja pitanja, u odnosu prema bližnjemu otkrivamo gdje smo slabi i što moramo popraviti.

Još jednom ovoga tjedna slušamo Isusove riječi: „Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima“. Posvijestimo si, stoga, da ako molimo oproštenje, moramo biti spremni oprostiti. Iskustvo oproštenja i Božjega milosrđa nikoga ne ostavlja ravnodušnim, niti je oproštenje i milosrđe dar koji možemo sakriti. Drugi naziv za oproštenje je pomirenje. Tko dobije mir oproštenjem grijeha, taj mir dijeli svima oko sebe. Naravno, ako iskreno oprosti, ako se iskreno pokaje, ako se iskreno obrati.

Za dar oproštenja grijeha molimo sa svetim Franjom iz Asiza:

Gospodine,

učini me oruđem svojeg mira;

gdje je mržnja, da donesem ljubav;

gdje je uvreda, da donesem oproštenje;

gdje je svađa, da donesem pomirenje;

gdje je nered, da donesem sklad;

gdje je sumnja, da donesem vjeru;

gdje je očaj, da donesem nadu;

gdje je tama, da donesem svjetlost;

gdje je tuga, da donesem radost.

Gospodine, daj mi da uvijek želim

ne da mene tješe,

nego da ja tješim;

da nastojim ne da mene razumiju,

nego da ja druge razumijem;

da ne tražim da mene ljube,

nego da ja ljubim.

Jer tko sebe daje, taj prima;

tko sebe zaboravi, taj se pronalazi;

tko oprašta, bit će mu oprošteno;

i tko tako umire,

budi se na život vječni. Amen

Oče sveti, obrati nam srca k sebi: da tražimo ono jedino potrebno, i djelima ljubavi tebi odano služimo.

vlč. Kristijan Kuhar, župnik u Štrigovi i znanstveni suradnik Staroslavenskog instituta u Zagrebu.