SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Krešimir Žinić: Razapnimo vlastiti ego i učinili smo sve!

ČITANJA:

Dj 28,16-20.30-31;

Ps 11,4.5 i 7;

Iv 21, 20-25

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Petar se okrene i opazi da ga slijedi onaj učenik kojega je Isus ljubio i koji se za večere bijaše privio Isusu uz prsa i upitao ga: »Gospodine, tko će te to izdati?« Vidjevši ga, Petar kaže Isusu: »Gospodine, a što s ovim?« Odgovori mu Isus: »Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti idi za mnom!« Stoga se pronese među braćom glas da onaj učenik neće umrijeti. No Isus nije rekao: .»Neće umrijeti«, nego: »Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga?«

Taj učenik za ovo svjedoči i ovo napisa. I znamo da je istinito svjedočanstvo njegovo. A ima još mnogo toga što učini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale.

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Žinić:

Prijatelji, neka mir uskrslog Isusa bude s vama!

U ovom vazmenom vremenu koje ide prema svom kraju, pratili smo, kao nedjeljna Evanđelja, zadnja dva poglavlja Ivanova Evanđelja, 20. i 21., naslovljena kao uskrsni dani, a danas zadnjega dana, uoči sutrašnje svetkovine Duhova i ispunjenja Kristova obećanja da će zajednici poslati drugoga Branitelja, čitamo zadnje retke kako ih je zapisao Ivan. U prvom dijelu kako Ivan ide za Isusom i Petrom i prisluškuje njihov razgovor, a onda u drugom Ivanovo svjedočanstvo s kojim Evanđelje i završava.

Petar je taman vratio Isusovo povjerenje i bio uveden u službu pastira, kad eto ga opet u problemu. Čudno je kako se pomalo s visoka odnosi prema prijatelju Ivanu i stavlja se u neugodnu poziciju nespretnom reakcijom: a što s ovim? No, ova slika kao da želi izraziti nešto drugo: ljudsku potrebu petljati se u tuđe živote i sudbine, rekao bih čak do te mjere da bi njima i upravljao. Zato možda s malkice drskim prizvukom Isus odgovara: Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga? Ovaj dio dok ne dođem pretpostavlja drugi Kristov dolazak, onaj slavni. Isus želi kazati da se Petar, a u njegovu primjeru prepoznajemo sebe i to se nas itekako tiče, ne treba zamarati sudbinama drugih. O tome ipak odlučuje netko veći, Otac nebeski. Na nama je nešto drugo, onaj teži dio – slijediti primjer Isusa. Ljudski gledano, čini nam se uputnim da sami pronalazimo i izgrađujemo svoj put za kojeg mislimo da je ispravan, a ne da bi slušali nekoga sa strane kako nam suflira i određuje. I zato Ivan svjedoči i sam kaže da je istinito svjedočanstvo njegovo kada nam na samom kraju kao zaključak, a ujedno i poziv, stavlja na srce posljednje Kristove riječi zapisane u svom Evanđelju: Ti idi za mnom! To je poziv upućen svakome od nas i obuhvaća iskreno obraćenje, metanoju. A ona je puno više od neke moralne forme ili pak reforme. Ona uključuje kroz ispravno formiranu savjest potpunu promjenu čitave osobe.

Zato je Isusovo učenje bilo neugodno za čovjeka prvog stoljeća. On mu nudi križ: Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom! Njegovi slušatelji dobro su znali što križ znači: smrt u potpunoj agoniji, napuštenosti i poniženju. O križu nisu razmišljali na način kako mi danas razmišljamo. Njima je iz prve ruke bila dobro poznata strahota križa i tako svirepa i jeziva smrt. Današnji čovjek također odbacuje pomisao na križ i trpljenje. On kao želi iz javnog diskursa izbaciti žrtvu i križ i izmišlja svašta ne bi li taj dio premostio. Ni ne pomišlja da bi ih prihvatio kao sastavni dio života koji se naprosto ne može izbjeći.

Isus nam samo želi poručiti kako trebamo razapeti vlastiti ego i učinili smo sve. Da bi mogao biti vjerodostojan Kristov svjedok, potreban je taj korak koji je izuzetno težak i zahtjevan, ali nužan jer se po njemu izgrađuju temelji našega duhovnoga života. Zato su mučenici u prvoj Crkvi bili na tolikoj cijeni. Mučenička smrt smatra se najplemenitijim sredstvom proslave Boga. Takvo mučeništvo se od nas niti traži niti očekuje. Postajemo mučenici i dobri Kristovi svjedoci bez nužne smrti ako u radosti srca postojano i iskreno ispunjavamo Kristovu zapovijed: ljubiti Boga i bližnjega. U pozadini riječi ljubav uvijek stoji žrtva i križ, ali prava ljubav sve to podnosi. Stoga, usudio bih se reći da najveći izazov našega svjedočenja predstavlja odluka kojom ćemo razapeti vlastiti ego, odreknemo se sebe i dopustimo da nas ponese prava snaga, Kristova snaga, kudikamo jača od naše.

Vlč. Krešimir Žinić, na službi u župama Bjelovar-Ždralovi i Ciglena, dekan Bjelovarskog dekanata te povjerenik za pastoral obitelji Bjelovarsko-križevačke biskupije.