SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Krešimir Žinić: Budimo otvoreni miru koji dolazi od uskrsnulog Gospodina!

ČITANJA:

Dj 19,1-8;

Ps 68,2-7b;

Iv 16,29-33

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Rekoše učenici Isusu:

»Evo, sad otvoreno zboriš i nikakvom se poredbom ne služiš. Sada znamo da sve znaš i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo da si izišao od Boga.«

Odgovori im Isus:

»Sada vjerujete? Evo dolazi čas i već je došao: raspršit ćete se svaki na svoju stranu

i mene ostaviti sama. No ja nisam sâm jer Otac je sa mnom.

To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite — ja sam pobijedio svijet!«

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Žinić:

Prijatelji, neka mir uskrslog Isusa bude s vama!

Jučerašnjom nedjeljom ušli smo u sedmi i zadnji tjedan uskrsnog vremena, odnosno uskrsne radosti. Svi oni koji prate slijed događanja slušajući svetopisamske odlomke, već je odavno sve jasno i kao da smo se već pomalo i zasitili uskrsne teme. Ali gledajući Isusove učenike u kontekstu vremena u kojem se nalazimo, vidimo da ta jasnoća pogleda još nije dobila svoju konačnu potvrdu i snagu u silasku Duha Svetoga. Apostoli su ostali sami. Onaj kojeg su nazivali Gospodinom i Učiteljem ih je napustio i uzašao k Ocu, a Duh Sveti još nije sišao. U strahu su i velikoj neizvjesnosti. Prebiru događaje Posljednje večere, vraćaju im se slike tog nesretnog i tragičnog petka uoči Pashe i Učiteljeva smrt. Dodatno ih zbunjuju događaji uskrsnog jutra i Isusovih ukazivanja.

Ali premda situacija nije nimalo obećavajuća, ne gube glavu ni nadu dok im odzvanja u ušima Učiteljev nalog da ostanu u gradu dok se ne obuku u silu odozgor i njegovo obećanje da ih neće ostaviti kao siročad.

Današnje Evanđelje nas nanovo vraća u večer Posljednje večere. Na kraju svojeg podužeg diskursa, Isus govori o svom identitetu otvoreno odgovarajući na njihova pitanja. Kaže: „Izišao sam od Oca i došao na svijet. Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu.“ Nato mu učenici odgovaraju da sada konačno otvoreno zbori i ne služi se nikakvim poredbama. Kažu: „Sada znamo da sve znaš i vjerujemo da si izišao od Boga.“ Na te njihove riječi Isus ih u čuđenju pita je li se to oni šale. Zna dobro da je njihova vjera još toliko nestalna i nesigurna i zato im proriče ono što će se kasnije te iste večeri obistiniti: „Raspršit ćete se svaki na svoju stranu i mene ostaviti sama.“

Kada je Isus bio izdan i predan u ruke grešničke, u učenike su se uvukli strah i nemir. Petrovo junačenje rezultira zatajenjem, Ivan rezervirano prati Učitelja, o drugima nema ni spomena. Potpuno drugačije raspoloženje od onoga koje je vladalo za večerom. No, koliko puta i sami donosimo odluke kada smo u dobrom raspoloženju, a već nam se u nekom sljedećem trenutku realnosti čine preteškima i predbacujemo si da smo ih donijeli ishitreno i nedovoljno promišljeno. Zato možemo razumjeti inertnost i nesnalažljivost učenika. Isus je svjestan da nije sam premda će ga učenici ostaviti. Ima uz sebe Oca koji ga ne napušta. I premda zna sve što će se dogoditi učenicima najprije daje mir, a onda ih poziva da budu hrabri i da ne klonu duhom jer on je pobijedio svijet. Zato je i nama vjernicima upućen poziv da ponajprije budemo otvoreni miru koji dolazi od uskrsnulog Gospodina, a onda da budemo svjesni kako je taj isti Gospodin trajno s nama i onda kada nam se čini da smo sasvim napušteni. I nama poručuje: Budite hrabri – ja sam pobijedio smrt.

Vlč. Krešimir Žinić, na službi u župama Bjelovar-Ždralovi i Ciglena, dekan Bjelovarskog dekanata te povjerenik za pastoral obitelji Bjelovarsko-križevačke biskupije.