SVAKODNEVNO U 7:30 vlč. Krešimir Bulić: Jesu li naši stavovi i ponašanje u skladu s Božjom riječi?

ČITANJA:

1Kr 8,22-23.27-30;

Ps 84,3-11;

Mk 7,1-13

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?«

A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa:

Ovaj me narod usnama časti,

a srce mu je daleko od mene.

Uzalud me štuju

naučavajući nauke — uredbe ljudske.

Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.« Još im govoraše: »Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju. Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju: I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni. A vi velite: ‘Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude ‘korban’, to jest sveti dar, takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku. Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite.«

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Bulić:

Poštovani slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija!

Danas pred nas Evanđelje postavlja pitanje: Gdje je tvoje srce? U propisima ili u ljubavi prema Bogu i čovjeku.

Stepinac je kao dijete naučio živjeti po kršćanskim načelima, ne samo po tradiciji, nego prvenstveno po predaji Božjoj. Djeca ne razumiju sve što odrasli rade i govore. No djeca imaju u sebi neiskvaren religiozni osjećaj kojim upijaju ono što je dobro i sveto. Kad vide i osjete da i mi odrasli držimo i živimo te svetinje, djeca su sigurna, ispunjena i u njima raste povjerenje i osjećaj sigurnosti.

Bog prvenstveno gleda u srce. Što ja mogu reći o trenutnom stanju moje nutrine. Isus u današnjem evanđelju upozorava da su naši stavovi i ponašanje važniji od tradicija. Je li moja izvanjska odanost Bogu odraz moje nutarnje povezanosti s Njim? Doživljavam li podudarnost između onoga što je izvanjsko i onoga što je unutar mene?

Stepinac je neprekidno kroz razmišljanje, ispitivanje savjesti sebe promatrao u svjetlu Božje Riječi. Tako je u Drugom svjetskom ratu strah od represije i pokušaj zaštite života bio najčešći razlog za vjerske prelaske. Te prijelaze protivnici Stepinca krivo nazivaju prekrštavanje.

Stepinac je tu imao izvanredno vrijedan stav dostojan divljenja. Tako jednom pravoslavnom svećeniku koji moli da pravoslavne primi radi prijetnje smrću u Katoličku Crkvu odgovara – čujmo Stepinca: “Kanonsko pravo mi to zabranjuje. No, kad čitamo Sveto Pismo, ono mi savjetuje da to učinim. Što god napravio to će mi se predbacivati. Međutim znam što trebam učiniti: ono što govori Sveto Pismo, a to je da spasim živote”.

Svećenicima će pak dati jasne upute: “Kada dođu k vama osobe pravoslavne vjeroispovijesti, koje se nalaze u smrtnoj opasnosti, pa zažele konvertirati (prijeći na katolicizam) primite ih, da spasite ljudske živote. Ne zahtijevajte od njih nikakvo specijalno vjersko znanje. Uloga i zadaća kršćana u prvom redu je spasiti ljude. Kada prođe ovo vrijeme ludila i divljaštva, ostat će u našoj Crkvi oni, koji budu konvertirali zbog uvjerenja, dok će se ostali, kad opasnost prođe, vratiti u svoju.”

Dragi slušatelju, Isus nas potiče da naši stavovi i ponašanje bude u skladu s Božjom riječi. U iskrenom razgovoru s Isusom zamoli ga da raskrinka u tebi svako licemjerje. Obnovi svoju želju da čuješ Njegovu riječ u svakodnevnom životu. Češće ponavljaj: “Isuse, neka me Tvoja riječ pročišćava i obraća!”

Vlč. Krešimir Bulić, župnik župe bl. Alojzija Stepinca u sisačkom kvartu Budaševo.