SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Josip Homjak: Pozvani smo biti širitelji Božjeg svjetla u tami ovoga svijeta

ČITANJA:

Dn 6,12-28;

Otpj. pj.: Dn 3,68-74;

Lk 21,20-28

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: „Kad ugledate da vojska opkoljuje Jeruzalem,

tada znajte: približilo se njegovo opustošenje. Koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore; a koji u Gradu, neka ga napuste; koji pak po poljima, neka se u nj ne vraćaju jer to su dani odmazde, da se ispuni sve što je pisano.“

„Jao trudnicama i dojiljama u one dane jer bit će jad velik na zemlji i gnjev nad ovim narodom. Padat će od oštrice mača, odvodit će ih kao roblje po svim narodima. I Jeruzalem će gaziti pogani sve dok se ne navrše vremena pogana.“

„I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.“

Riječ Božju tumači vlč. Josip Homjak:

Isus govori o razorenju Jeruzalema i Hrama u njemu. Govori o strahotama i stradanjima koja će zateći Božji izabrani narod. Ovo nije jedini put kad Isus progovara o toj temi. Upravo je sv. Luka zapisao kako je Isus zaplakao nad Jeruzalemom i ukorio ga što nije prepoznao čas svoga pohođenja. Zasigurno je Isusu bilo žao Jeruzalema i Hrama, još više stradanja ljudi u njemu, ali njegov plač bio je uzrokovan duhovnom smrću stanovnika Jeruzalema i Izabranog naroda. Ovdje ne možemo ne primijetiti Isusove suze, koje su potekle, kako stoji zapisano, još samo nad mrtvim Lazarom koji je Isusu bio posebno drag. Bogu je itekako žao Izabranog naroda koji ne prepoznaje čas Božjeg pohođenja i koji ostaje u svojoj duhovnoj smrti. Bogu je žao svakoga od nas kad ostajemo u svojim grijesima i ne prepoznajemo Boga kao milosrdnog Oca, kad mu ne želimo prepustiti svoj život i ne dopuštamo mu da nas promijeni.

Stradanje Jeruzalema slika je sudnjega dana i drugog dolaska Isusova. Isus stoga hrabri svoje učenike, one koji su ga prepoznali i prihvatili kao obećanog Mesiju, da budu ustrajni jer će tek tada, o drugom njegovom dolasku, pasti maske ovoga svijeta. Tek će tada biti pobijeđeno zlo i tek će tada njegovi učenici biti nagrađeni za svoju postojanost u vjeri. Valja biti strpljiv i Bogu odan. Pravednici će biti otkupljeni, a nepravednici osuđeni. Stoga njegove učenike ne treba biti strah niti ih smije hvatati očaj i beznađe kad se svi ti događaji budu događali. Isus ih je najavio i njegovi učenici su upoznati s time kako su svi ti događaji samo vremenom ograničeni i prolazni, a da nakon njih dolazi susret s uskrslim Otkupiteljem i život oslobođen ovozemaljskih okova.

Iz današnjeg evanđeoskog odlomka možemo iščitati nekoliko važnih poruka za svakog od nas. Prva bi svakako bila kako nas Isus poziva za svoje suradnike i kako nas nikada ne napušta te ne ostavlja samima. Stoga, nema nam druge nego se pouzdavati u njega, njemu se predavati i iz njega crpiti snagu za život po vjeri. Druga bi bila poruka, ma koliko nam se zlo činilo jakim i neuništivim ono ipak ima svoj kraj i nema posljednju riječ. Bog uvijek ima zadnju riječ i on će uništiti zlo. Stoga nema razloga očajavati i upadati u beznađe već kroz molitvu od Boga tražiti ustrajnost u dobru i svetosti. Treća bi svakako bila kako Bog dopušta zlo u svijetu. On ga ne čini, niti svoje učenike poziva činiti ga, ali ga zbog nekog razloga dopušta. Odnosno, dopušta ga poštujući ljudsku slobodu. No i iz najvećeg zla kadar je izvesti nešto veliko i spasonosno, kao što je učinio i iz muke svoga Sina. Tako će i iz naših nevolja, trpljenja i nepravde koje moramo proći, zasigurno izvesti velika djela. Valja biti strpljiv i postojan u vjernosti Bogu. I posljednja poruka, nimalo manje vrijedna, jest ta kako smo pozvani pronositi nadu i ohrabrenje u ovom svijetu uronjenom u strah i tjeskobu. Pozvani smo biti širitelji Božjeg svjetla u tami ovoga svijeta. Pridizati malodušne u vjeri, hrabriti uplašene i poput Isusa proći ovom zemljom čineći dobro.

vlč. Josip Homjak, Župa bl. Alojzija Stepinca Virovitica