SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Josip Đurin - Isusov odlazak

DNEVNA ČITANJA:

Dj 16, 22-34

Ps 138, 1-3. 7c-8

Iv 16, 5-11

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojini učenicima: »Sada odlazim k onome koji me posla i nitko me od vas ne pita: ‘Kamo ideš?’ Naprotiv, žalošću se ispunilo vaše srce što vam ovo kazah. No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem; jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama. A kad on dođe, pokazat će svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda: grijeh je što ne vjeruju u mene; pravednost — što odlazim k Ocu i više me ne vidite; a osuda — što je knez ovoga svijeta osuđen.« Riječ Gospodnja.

Dragi slušatelji, hvaljen Isus i Marija!

U odlomku koji smo čuli evanđelist Ivan nam govori o Isusu koji svojim učenicima najavljuje svoj odlazak. U našem svakodnevnom životu često puta čujemo tu riječ ODLAZAK. Neki odlaze iz svoje Domovine, u potrazi za boljim životom. Neki odlaze od svojih obitelji, od svojih prijatelja jer više ne nalaze zajednički jezik, zajedničku nit koja bi ih povezivala u jedno. Neki odlaze iz Crkve i iz svojih zajednica. Mnogi osjećaju da moraju krenuti dalje, ali nisu sigurni hoće li im veće blaženstvo donijeti odlazak u nove, nepoznate daljine ili povratak na staro, iskušano mjesto na kojemu su već bili sretni. Poput učenika i mi se ispunimo žalošću kada čujemo da odlaze oni koje znamo i koji su do sada bili dio našeg života. Ni jedan od učenika ne pita Isusa kamo odlazi. Mi smo danas znatiželjni, želimo znati sve detalje, sve pojedinosti, zašto je netko odlučio otići.

Isus odlazi jer ide izvršiti svoje poslanje. Zašto mi danas odlazimo? Kamo odlazimo? Pitanje koje smo čuli: ‘Kamo ideš?’, dobro je, da si to pitanje postavimo sami sebi danas. Kamo ide to moj život? Život kao svećenika, kao redovnice, kao majke, kao oca, kao mladića, kao djevojke. Kamo ide to naš život dragi slušatelji! Da li ide prema ostvarenju volje Božje ili prema zadovoljenju svojih trenutnih užitaka i udaljavanja od Boga? Isus odlazi da bi poslao Duha Branitelja. Duha Branitelja koji će pokazati svijetu što je grijeh, da je to nevjerovanje u Isusa. Evanđelist Ivan gotovo i ne zna za drugi grijeh osim grijeha nevjere u Božjeg Sina. Vjerovati u Njega znači hodati u svijetlu i istini, a ne vjerovati znači hodati u tami ili sljepilu, u zabludi ili laži. Pokazat će svijetu pravednost, jer će mu objaviti da Isus u svojoj nedužnosti nije bio samo osuđen i ubijen, već mnogo više od toga, da je kao Pravednik svojom smrću opravdao čitavo čovječanstvo. Po njemu će konačno biti ukinuta sva krivica. Pokazat će svijetu osudu, jer će svatko spoznati da sam sebi piše osudu svojom ljubavi za života. Tko ljubi svjetlo, već je opravdan, tko ljubi tamu, već je osuđen.

Gdje je nama kao Isusovim učenicima mjesto u ovom današnjem svijetu? Gdje god se nastoji ukazati na grijeh koji razara čovjeka i pomoći čovjeku da se oslobodi grijeha. Gdje god se nastoji oko pravde, gdje god se radi na miru, gdje god se ostvaruje ljubav prema čovjeku pojedincu, prema zapostavljenim i porobljenim narodima. Gdje god se ljudi pozivaju na novi život u Kristu, to jest u ljubavi. Tu je mjesto Kristovu učeniku, Kristovu vjerniku, tu je mjesto svima nama. I kao Kristovi vjernici nismo u tom svom zalaganju prepušteni sami sebi. Bog nas osposobljava za to nastojanje svojom snagom, snagom svoga Duha.

Budimo svjesni da smo svi mi pozvani predstavljati u svijetu vjeran spomen Krista i njegova spasiteljskog djela. Gdje god se nalazimo i što god radimo, mi svojim riječima i djelima trebamo svjedočiti spomen Krista, jedinog Spasitelja čovjeka. Zato krenimo svi zajedno naprijed s nadom, krenimo naprijed u radosti našeg služenja, znajući da s nama kroči onaj koji nas ne ostavlja. Neka nas sigurnost njegove prisutnosti krijepi i tješi.