SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Ivan Vučak: Hoću li danas dotaknuti Isusa?

ČITANJA:

od dana: Post 1,1-19;

Ps 104,1-2a.5-6.10.12.24.35c;

Mk 6,53-56

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pošto Isus i njegovi učenici doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu. Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi. I kamo bi god ulazio — u sela, u gradove, u zaseoke —po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.

Riječ Božju tumači vlč. Ivan Vučak:

Draga braćo i sestre, dragi slušatelji i slušateljice Hrvatskog katoličkog radija, hvaljen Isus i Marija.

Današnjem sažetku iz evanđelja po Marku prethodilo je umnažanje kruha s istočnu stranu Genezareta, na pustom kraju gdje je Isus namjeravao načiniti s učenicima stanku nakon naporna misijskog putovanja. Htio je s njima u osami odmoriti dušu i srce, napuniti akumulatore, ali ih je svijet pretekao. Ondje u pustom kraju Isus hrani 5000 ljudi.

‘Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju, pa oblete sav onaj kraj’. I mi se, draga braćo i sestre možemo danas također pitati: Na koji način mi prepoznajemo Isusa Krista? Kako Isus Krist dolazi u naše živote? Na koji način mi pristupamo Isusu Kristu?

Evanđelje nam danas govori da su mu počeli donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi. Gdje se nalazi Isus Krist u mojemu životu? Gdje mogu zaista doći do njega? Jesam li svjestan da sam možda bolestan, da možda imam neku teškoću, da imam neki problem, da imam neku neriješenu životnu situaciju? Evanđelje nam danas ovdje kaže kamo god bi on ulazio, bilo u sela, u gradove, u zaseoke, na trgovima bi stavljali bolesnike. To je ta vjera, vjera koju Isus daje ljudima. Zato i mi molimo: ‘Gospodine, umnoži nam našu vjeru’. Mi želimo, Gospodine, da nas dotakneš, da uđeš u naše živote. Mi želimo također vidjeti na temelju današnjega evanđelja kako Isus mene liječi. Želim biti među onima, kako kaže evanđelje, koji su molili da se dotaknu makar skuta njegove haljine.

Nikad nećemo zaboraviti onu prekrasnu scenu iz evanđelja kada dolazi žena koja je bolovala od krvarenja i potrošila je sve moguće novce, potrošila je sva moguća saznanja od drugih liječnika i nije imala nikakve koristi. Ima ona lijepa pjesma koju često znamo pjevati ‘…da te samo dotaknem, i dodirnem ti haljine…’ I mi želimo da nas Gospodin dotakne. Mi molimo također da Gospodin prođe tim našim selima, našim ulicama, tamo gdje se ja nalazim. Evo u tom gradu gdje jesam, u tom gradu gdje živim, u tom gradu gdje boravimo, u mojoj kući, u mojoj obitelji, na mojemu poslu, na mojem svakodnevnom zanimanju neka Gospodin zaista uđe. Jer, na kraju evanđelja stoji da koji bi ga se god dotakli ozdravljali bi.

Braćo i sestre molimo danas Isusa Krista da zaista budemo blizu njega. Prije svega mi moramo znati gdje on prolazi, mi moramo znati gdje mi možemo prepoznati Isusa, moramo znati da Isus dolazi u moj život, ali da on čeka. On nije nasilnik, on nije onaj koji će učiniti jedan korak. On je tu. On prolazi, on dolazi našim životom i zato, braćo i sestre, mi smo ti koji smo u današnjem danu ljudi potrebni ozdravljenja. Isus nije tu da nekom učini život laganim bez poteškoća, bez križa, nego je zaista tu da nam bude blizu, da priđemo k njemu, da može naše živote usmjeriti ka dobrome.

Molimo, braćo i sestre, da Isusova riječ – radosna vijest navještaja Božje blizine, Njegova kraljevstva, Boga kojega naziva svojim Ocem, našim Ocem, koji je naš spasitelj, da nas očisti od naših nečistoća, od naših trpljenja, da nas izliječi. Na nama je danas odluka – hoću li danas dotaknuti Isusa, te hoću li dozvoliti Isusu da uđe u moj život. Hvaljen Isus i Marija.

Vlč. Ivan Vučak, župnik u župi Presvetog Trojstva u Krašiću.