SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Ivan Vučak: Gospodine daj nam ustrajnost i čvrstu vjeru!

ČITANJA:

od dana: Post 2,18-25;

Ps 128,1-5;

Mk 7,24-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Usta Isus i otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti, nego odmah doču žena koje kćerkica imaše duha nečistoga. Ona dođe i pade mu pred noge. A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha. A on joj govoraše: »Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će mu: »Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih.« Reče joj: »Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh.« I ode kući te nađe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao.

Riječ Božju tumači vlč. Ivan Vučak:

Današnji ulomak evanđelja je jedan od snažnijih, draga braćo i sestre, dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija. Isus uđe u neku kuću, ne piše koja, nema adrese, nema grada, nema ulice, nema broja. Ta kuća je moja kuća. Isus uđe u moj dom. Kaže htio je da nitko ne sazna, ali nije mogao sakriti, pa odmah dođu žena čija kćerkica imaše duha nečistoga. Molimo danas Isusa da uđe u moju kuću. Molimo danas Isusa da uđe u moju obitelj, da uđe u moj dom, da uđe u moj život. Evanđelje otkriva da je žena koja je došla i pala mu pred noge, bila Grkinja, sirofeničanka rodom. To znači da nije bila iz židovskog naroda, nije bila iz obećanog Božjeg naroda. Došla je jer je vjerovala Isusu Kristu da on to može učiniti. Želimo danas pitati se u svome životu što želim da mi Isus danas učini. Želim pasti pred Isusove noge i zavapiti.

U evanđelju stoji da je njezina kćer imala zloduha. Hvala dragom Bogu nemamo takvih puno primjera, ali ovaj drugi dio evanđelja potiče nas da se zapitamo. Naime, Isus je odbija, isključuje, i kaže da ne priliči uzeti kruh djeci i jednostavno ga dati nekome drugome kome on ne pripada. Ali žena je uporna, to je nije obeshrabrilo. Koliko puta mi u svome životu uputimo Bogu molitve i ako nam ih ne uslišava iste sekunde, iste minute, ako uopće ne dobijemo odgovor toga dana ili ako se to ne dogodi toga tjedna okrećemo leđa Isusu. Zamislimo vjeru ove žene. Ona Isusa naziva Gospodinom, naziva ga svojim Bogom, i kaže mu se može jesti i od mrvica koje padaju od kruha sa stola. Kad je Isus to čuo oslobodio je njezinu kćer od zloduha.

O kako je snažan, kako je jak, kako dodiruje srce! Zbog jedne riječi izašao je zloduh. Nije morao imati nikakav obred egzorcizma, nikakve molitve, nije morao klečati, moliti tisuću krunica, sve je učinio na temelju vjere ove žene. O Bože, kad bi samo mogli vjerovati poput nje, kad bi naša vjera bila toliko snažna, kad bi naša vjera bila toliko divna, kad bi doista bili tako ustrajni u vjeri kao ova majka. Da znamo Gospodinu povjerovati, da znamo biti ti koji smo nepopustljivi, da znamo doći Gospodinu, moliti ga i nikada ne posustati. Budimo postojani. Sutra ćemo slaviti blagdan blaženog Alojzija Stepinca, on je svetac postojanosti. On je bio taj koji je rekao da se uzda u Gospodina. Molimo sestre i braćo Isusa Krista da nam danas da taj dar vjere, dar ustrajnosti, da budemo poput ove majke koja će učiniti sve za svoje dijete. Ali zamislimo koliko puta se razočaramo u druge ljude. Koliko puta se razočaramo u svoga muža, u ženu, u svoju vlastitu djecu? Koliko ima vlastitih problema? Koliko puta znamo okrenuti leđa drugim ljudima? Koliko puta znamo prekrižiti druge ljude? A Isus? Je li nam on kada okrenuo leđa? Možda ga nećemo čuti, možda ga nećemo vidjeti, ali ga sigurno osjećamo. Sigurno je onaj koji može sve okrenuti na dobro. Hvaljen Isus i Marija.

Vlč. Ivan Vučak, župnik u župi Presvetog Trojstva u Krašiću.