SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Ivan Vučak: Činimo dobro, čujmo svetu Božju riječ i javno je ispovijedajmo!

ČITANJA:

od dana: Post 3,1-8;

Ps 32,1-2.5-7;

Mk 7,31-37

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Vrati se Isus iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske. Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: »Effata!« — to će reći: »Otvori se!« I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno.

A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali i preko svake mjere zadivljeni govorili: »Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti.«

Riječ Božju tumači vlč. Ivan Vučak:

Draga braćo i sestre, dragi slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija. Prije svega želim vam čestitati blagdan Stepinčeva. Šezdeset i tri su godine prošle kako se ovaj naš svetac rodio za nebo. Naš mučenik Alojzije Stepinac preminuo je u krašićkom sužanjstvu u malom župnom dvoru, u maloj sobici. Sa svoga bolesničkog kreveta upirao je pogled prema Blaženoj Djevici Mariji, Mariji Pomoćnici, čiju je sliku imao iznad svoga kreveta. U tu je sliku gledao, a u svojoj lijevoj ruci držao je upaljenu svijeću koju je blagoslovio na blagdan Svijećnice kada je izrekao zadnje riječi – ‘Blagoslovljeno bilo ime Božje, fiat voluntas tua – neka bude volja tvoja’.

Danas slušamo evanđelje po Marku koje nam govori kako se Isus vraćao iz krajeva tirskih, pa preko Sidona dođe Galilejskom moru u krajeve dekapolske i vidimo kako Isus želi ozdraviti jednog gluhog mucavca. Gluhi mucavac zamolio ga je da stavi za njega ruku, a on ga uzme na samo. Alojzije Stepinac, možemo reći, bio je svetac samoće, boravka s Isusom Kristom. Kada je provodio pet godina u kaznionici u Lepoglavi, bio je sam potpuno izoliran od vanjskoga svijeta. Sam je slavio svetu misu na jednom malom oltaru.

U evanđelju vidimo da Isus uzima na samo gluhog mucavca. Dotiče se njegovog jezika i ušiju, diže pogled u nebo i kaže effata – otvori se. Molimo danas Isusa da otvori naše oči, da otvori naše uši, da otvori naša usta, da možemo poput njegovog sluge i mučenika blaženog Alojzija Stepinca, hvaliti i slaviti Boga. Effata! To je riječ koju je svećenik nad svima nama izgovorio u trenutku našega krštenja. U trenutku kada smo mi postali ljubljena Božja djeca. U činu krštenja svećenik dolazi do djeteta i dodiruje uši i usta, baš kao što Isus čini u ovom evanđelju danas i kaže budi onaj koji će uskoro moći čuti svetu Božju riječ i koji će svojim ustima moći ispovijedati tu Božju riječ.

Koliko ja u svojemu životu braćo i sestre to zaista činim? Mi smo u danu svojega krštenja postali zaista oni koji su došli i primili Duha Svetoga i zato kada nas je svećenik pomazao svetim uljem, mi smo primili tu Kristovu trostruku službu: kralja, proroka i svećenika. Da, služba proroka je služba da znamo naviještati radosnu vijest. I dok danas slavimo Stepinčevo, ovdje kaže da su svi preko mjere bili zadivljeni i govorili da je Isus dobro sve učinio, gluhima daje čuti, a nijemima govori.

Želimo i mi danas po zagovoru blaženog Alojzija Stepinca biti oni ljudi koji ćemo znati činiti dobro, koji ćemo znati čuti svetu Božju riječ, koji ćemo znati tu Božju riječ javno ispovijedati. Alojzije Stepinac je umro u krašićkom sužanjstvu, rodio se za nebo mučeničkom smrću zbog toga što nikada nije prestao razglašavati divna Božja djela. On nikada nije Bogu okrenuo leđa, nego je rekao ‘Gospodine, neka bude volja tvoja’. Ako je tvoja volja da pođem u tvoje nebesko kraljevstvo, onda neka se ta tvoja volja vrši.

Zato, braćo i sestre, gledajmo uzor u blaženom Alojziju Stepincu, tom neustrašivom borcu za istinu, za pravdu, za ljubav, za milosrđe. On je bio onaj koji je davao život za svakog čovjeka, koji je spašavao sve ljude bez obzira na njegovo vjersko opredjeljenje, bez obzira na njegovu nacionalnost. On je bio svetac koji je živio za svoj narod, koji je ljubio Crkvu sve do darivanja vlastitoga života za nju, koji je ljubio Boga do posljednjega daha svojega života.

Neka nam danas bude misao vodilja ta da imam zdrave oči, da imam zdrave uši, da imam zdrava usta. Danas želim učiniti dobro djelo. Danas ću nekome navijestiti ovu svetu Radosnu vijest. Danas molim blaženog Alojzija Stepinca da mi u tome pomogne, da me zagovara pred Gospodina kako bih i ja mogao iz dana i dan rasti u toj ljubavi, u mudrosti u milosti Božjoj. Hvaljen Isus i Marija.

Vlč. Ivan Vučak, župnik u župi Presvetog Trojstva u Krašiću.