SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Drago Bosnar: Čistoću srca hranimo poniznošću

ČITANJA:

1Kr 18,41-46;

Ps 65,10-13;

Mt 5,20-26

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.

Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu.

A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga bit će podvrgnut sudu. Ako tko bratu rekne: ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću.

Ako tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu. Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar.

Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića.«

Riječ Božju tumači vlč. Drago Bosnar:

„Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, nećete ući u kraljevstvo nebesko“ – reče Isus svojim učenicima. Pismoznanci i farizeji su se doista trudili obdržavati Božji Zakon i paziti da narod po njemu živi. No, na jednom drugom mjestu Isus će o njima reći da „nameću ljudima teška bremena, a sami ni da bi prstom makli“. U njihovoj duhovnosti nema Božje pravednosti. A Božja pravednost vidi se već na početku njegova Zakona: „Sjeti se kako te Gospodin, Bog tvoj, nosio na krilima i hranio manom nepoznatom tvojim ocima /…/ Zato, vrši njegove zapovijedi i ljubi Gospodina, Boga svoga“ (i tako dalje) stoji na više mjesta Staroga zavjeta. Ljubav Božja je Zakon.

Toj nas Ljubavi upućuje Isus opomenom: „Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu.“ Zašto? Zato što su zadjevice, zavist, ljubomora i druge sitne pakosti sjeme mržnje koja rađa željom za ubojstvom. U kraljevstvo Božje dolazi se čista srca. Čistoću srca hranimo poniznošću. Tu poniznost Isus ističe u potrebi pomirenja s bratom; s onim protiv koga „ja osobno nemam ništa“, nego on sa mnom nije „kako Bog zapovijeda“. „Ako, dakle prinosiš dar – uči Isus – pa se sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar /…/ i izmiri se s bratom“. Isus to čini, dok se prigiba učenicima perući im noge. I sveci to čine. Oni koji ljube Boga komu je „milosrđe milo, ne žrtva“.

I današnju Božju riječ koju čusmo možemo naći utjelovljenu u samom Isusu. Zar nije on ponizno, služeći došao i neumorno dolazi među nas bolesne i grješne, da bi nas ozdravio i pomirio? Zar on koji prinoseći sebe na križu i nadalje u euharistijskoj žrtvi ne moli Oca da nam sve bude oprošteno? Zar nije on taj koji, da bi mogao slaviti euharistiju, dolazi kanda krišom i – kako stoji u Ivanovu Otkrivenju – „Na /našim/ vratima stoji i kuca. Tko mu otvori, blagovat će s njim.“

Molimo na kraju: Gospodine, u skrovitosti svoga srca priznajem kako su sretni oni koji slijede tvoj zakon. Radi te sreće tražim te na svakomu mojem koraku. U žudnji za tobom stječem pravi duh poslušnosti. Osposobi me da uvidim kako mogu obdržavati tvoj zakon svim svojim srcem. Amen.

Vlč. Drago Bosnar, župnik iz Oroslavja.