SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Dominik Vukalović: Dopustimo Isusu da bude kormilar u našoj životnoj lađi

Tekst evanđelja:

Kad nasta večer, siđoše Isusovi učenici k moru, uđoše u lađicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum. Već se i smrklo, a Isusa još nikako k njima. More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao. Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se lađici. Prestraše se, a on će njima: »Ja sam! Ne bojte se!« Htjedoše ga uzeti u lađicu, kadli se lađica odmah nađe na obali kamo su se zaputili.

Riječ Božju tumači vlč. Dominik Vukalović:

Draga braćo i sestre, dragi slušatelji!

Nisu li namjerno učenici htjeli povesti Isusa sa sobom, ili su imali drugi dogovor, ne znamo, ali evo mrak je i krenuše na more. Nije im to bilo prvi puta, bili su iskusni ribari i mornari, plovili su i po bonaci i po valovima. To je naš život, naša svakodnevnica. Svaki dan je drugačiji. Iako su iste ili slične radnje, djeca idu u školu, stariji na posao, u kupovinu, na kavu negdje na terasu, ali ipak događa se strah. Kako smo mirno spavali sve do onog jutra 22. ožujka kada nas je probudio potres, ili kako smo mirno živjeli do pojave korone? A, tada se javio stah i neizvjesnost.

Tako i apostole spopade strah kada ugledaju Isusa jer nisu znali tko je i što je. Tada Isus izgovara samo dvije riječi: ‘Ja sam. Ne bojte se’. On je pobjednik, on nas oslobađa od strahova samoće, neizvjesnosti, On nalazi načina da uđe u našu životnu lađu. Nalazi načina da nadiđe našu neizvjesnost, nalazi svjetlo da uđe u našu tamu i rasvijetli nam životne putove. On nas oslobađa straha smrti tako da nam daje život. Dok se mi snađemo, dođemo k sebi on je već u našoj lađi, a lađa je na obali. Strah je nešto što nam je prirođeno, što nas prati, ali nas ne smije nadvladati, ne smije nas zarobiti. Ako živimo u tami i u mraku uvijek je prisutan strah. Živjeti u tami znači živjeti bez Isusove uskrsne svjetlosti.

Zar smo stvoreni za tamu, za strah, za smrt? Ili smo stvoreni za život, za svjetlo, za ljubav? Možda često u Isusu gledamo samo prijatelja, brata, čovjeka, a zaboravljamo na njegovo Božanstvo. Zašto je to važno? Ako je Bog, ništa mu nije nemoguće. Svi strahovi, svo valovlje našega života on pretvara u spasenje, u mir. Potrebno je samo vjerovati i dopustiti mu da nam pomogne. Ako se pouzdajemo samo u svoje sile i borimo se protiv valova već smo se sami osudili na potonuće. Zato nam uvijek treba biti krepost poniznosti, priznavanja da smo stvorenja, da smo slabi i tada nećemo potonuti. Dopustimo Isusu ulazak u našu životnu lađu i neka on bude naš kormilar po bespućima ovoga svijeta do sigurne luke u vječnosti. Amen.

Vlč. Dominik Vukalović, župnik župe sv. Leopolda Bogdana Mandića u Koprivnici