SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Davor Tomić: Slijedimo Pastira u odricanju od svojeglavosti i različitih osobnih užitaka

ČITANJA:

Dj 11,1-18;

Ps 42,2-3; 43,3-4;

Iv 10,1-10

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme reče Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.«

Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.«

Riječ Božju tumači vlč. Davor Tomić:

Hvaljen Isus i Marija, dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija!

Evanđelist Ivan danas pred nas stavlja Krista kao našega pastira koji želi sakupiti svoje stado, stavlja pred nas odnos stada sa pastirom. Krist – naš pastir zove nas da pristupimo u njegovo stado, da postanemo dio njegovoga živoga tijela. Prihvaća ulogu, zadaće i dužnosti pastira, budno bdije nad nama, želi nas u svome stadu. Pastir je dužan brinuti za stado. Stado poznaje svoga pastira, zna što mu je dozvoljeno činiti, zna da je uz svoga pastira sigurno, te mu ništa neće nedostajati.

Današnje nas čitanje propituje, jesmo li mi dio Kristovoga stada, idemo li za svojim Pastirom, slušamo li njegov glas? Iz Evanđelja možemo iščitati mnoga pitanja koja nas žele dotaknuti i usmjeriti prema našem Pastiru koji nas svakodnevno zove k sebi na gozbu na kojoj nam daje hranu neraspadivu. Naš Pastir nudi nam sve potrebno, ali od nas traži da ga slijedimo. Na prvu to zvuči jednostavno međutim slijediti pastirov glas je dosta zahtjevno. Ali ako to činimo onda imamo sigurnost. Biramo između sigurnosti koju nam Spasitelj nudi i osobnih ugoda. Slijediti Pastirov glas znači odreći se svoje svojeglavosti i različitih osobnih užitaka. Biti dio stada znači prilagoditi se pastiru, poštivati njegov raspored i slijediti njegove upute.

Razmišljajući o današnjem evanđelju ne možemo ne spomenuti i naše međuljudske odnose, ali i ponajprije naš odnos s Bogom. Čovjek je cijeli život okružen s različitim međuljudskim odnosima, ali i sa odnosom prema našem Stvoritelju. Nedavno mi je jedan Gospodin ispričao svoju životnu priču. Od malena je imao veliku negaciju prema roditeljima. Teško je prihvaćao njihov odgoj, često je razmišljao o životu daleko od roditeljskog doma. Čim je stekao uvjete nestrpljivo je otišao od svoje rodne kuće težeći slobodi bez težine roditeljskog odnosa. Kada se zaposlio veliki mu je problem bio odnos sa poslodavcem – nije se mogao nikako s njime razumjeti pa je izašao i iz toga odnosa. S vremenom se oženio te mu je i odnos sa ženom bio jako težak pa se razveo. Također je imao problema i u odnosu sa svojom djecom. Koliko god da je sebe zavaravao i okrivljivao druge za svoje probleme kad-tad se morao susresti sa svojom savješću koja ga je dobro protresla i suočila sa samim sobom.

Odnos s našim Pastirom itekako zavisi od nas samih – koliko mu želimo biti blizu. Često se događa, kao i u navedenom primjeru, da lutamo da želimo pobjeći priželjkujući lažnu slobodu. Mnogi danas odlaze iz različitih odnosa upravo zbog neprihvaćanja vlastite odgovornosti. Čovjek bježeći od Boga bježi i od svoji bližnjih. Približavajući se Bogu otvara se i za ostale odnose, stoga je odnos sa našim Pastirom ključan jer nas otvara i ujedinjuje sa ljudima koji su na našem putu. Da bi bili u zajedništvu sa našim bližnjima moramo imati ljubavi čineći dobra dijela za njih. To nam najbolje pokazuje naš Pastir dajući svoj život za svoje stado. On nam pokazuje da je On vrata koja nas vode spasenju, životu u izobilju. Molimo snagu Duha Svetoga da sa svojim Bogom možemo preskočiti zidove svoje neodlučnosti, da nam Duh Sveti, Duh Krista Gospodina pomogne da pronađemo pravi ključ za vrata.

vlč. Davor Tomić, pastoralni suradnik u Župi sv. Nikole Tavelića i Župi sv. Josipa Radnika u Slavonskom Brodu