SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Davor Tomić: Kao kršćani pozvani smo ne proklinjati tamu, nego paliti svjetlo

ČITANJA:

Dj 12,24 – 13,5a;

Ps 67,2-3.5-6.8;

Iv 12,44-50

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Povika Isus: »Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. Ja — Svjetlost — dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih,

ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio — ona će mu suditi u posljednji dan. Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla — Otac — on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim. I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac.«

Riječ Božju tumači vlč. Davor Tomić:

Hvaljen Isus i Marija, dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija!

Slika svjetlosti koja probija tmurne i tamne oblake lijepa je i ugodna slika koju su mnogi umjetnici stavili i naslikali u svojim djelima. Ona ulijeva optimizam i poručuje kako svjetlo rastjeruje svaku tamu. Tako i današnje evanđelje rastjeruje svu tamu našeg neraspoloženja. Često nas gotovo ničim izazvano zahvati loše raspoloženje, tama se nadvije nad naše misli, sve gledamo crno, sve osuđujemo, jednostavno zaslijepimo. Skloni smo u takvim situacijama kritizirati, govoriti kako ne valja država, društvo, ne valja nam Crkva, ne valjaju mladi i mogli bi još dugo nabrajati naše negativno izražavanje. Tako nam nedostaje pozitivnih riječi. Jednom prilikom bio sam u društvu u kojem se dosta negativno govorilo. Jedan gospodin je ustao i pred svima odvažno rekao: „Gospodo draga, nemojte me trovati negativnošću“. Svi su zanijemili. Od toga dana i sam drukčije gledam na svijet i negativan govor pogotovo kada je riječ o drugim ljudima, koji tu nisu nazočni. Tako nam je potrebno svjetla, potrebno nam je pozitivnog razmišljanja. Napose kao kršćani pozvani smo ne proklinjati tamu, nego paliti svjetlo. I najmanji plamičak svjetla razgoni tamu, pokazuje put. To činimo svaki put svojim pozitivnim razmišljanjem. I znanstveno je dokazano da negativne misli razaraju ljudski mozak, dok ga pozitivne obnavljaju. Isus nam jasno govori: „Ja — Svjetlost — dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.“

Jasno govori i poziva nas da iziđemo iz tame i krenemo za Njim – za svjetlom. Biti na svjetlu znači biti s Isusom – biti na sigurnome putu. Upravo nas današnje evanđelje poziva da se oslobodimo svoje tame, suočimo sa svojim slabostima, sa svojim ovisnostima i krenemo na put prema svjetlu, na put prema slobodi. Biti slobodan disati punim plućima, znači na poseban način ponovno se roditi, olakšati se teškog tereta i hodati s Isusom putem svjetla. Dolaskom na ovaj svijet Isus donosi svoje svijetlo koje neprestano svijetli i poziva nas da mu se približimo. Čovjek ne može sam pobijediti svoju tamu. Svi smo se na svom vlastitom primjeru u to uvjerili.

Put uz Isusa je siguran put. Nije jednostavan, ali je isplativ, dobar je, jer nas vodi slobodi. Isus nam vlastitim primjerom pokazuje da je bitna konačnica. Sve patnje i poteškoće su prolazne, važno je sačuvati svoje srce čistim. Ako smo na strani svjetla onda će nam svjetlo svijetliti i u vječnosti, i nema veće i bolje motivacije od konačnog svjetla. Molimo žarko da Kristovo svjetlo pokazuje i osvjetljuje naš put, tjera od nas tamu i vodi nas prema vječnom svjetlu…

vlč. Davor Tomić, pastoralni suradnik u Župi sv. Nikole Tavelića i Župi sv. Josipa Radnika u Slavonskom Brodu