SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. David Andreić: Pronosimo Božju ljubav i nesebičnost

ČITANJA:

Pnz 30,10-14;

Ps 69,14.17.30-31.33-34.36ab.37;

Kol 1,15-20;

Lk 10,25-37

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.«

Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« Isus prihvati i reče: »Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ’Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’«

»Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!«

Riječ Božju tumači vlč. David Andreić:

Isusova priča o milosrdnom Samaritancu postala je klasičan primjer djelotvorne dobrotvornosti. Mnoge dobrotvorne ustanove po svijetu nose u svom nazivu oznaku: Samaritanac. Kad netko ukaže pomoć kakvom unesrećenom čovjeku, kažemo da je učinio samaritansko djelo. „Ljubiti Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom i svim umom svojim, a svoga bližnjega kao samoga sebe!”.

Evo kako se zaradi život vječni za koji smo rođeni. Svatko sebi može lako dati ocjenu koliki je kršćanin, koliko je blizu Bogu, dali je osigurao vječni život. Ljubiti Boga – ipak je nekako shvatljivo; ljubiti bližnjega, svakoga čovjeka: prosjaka s ulice, susjeda što nas mrzi, kriminalca što nam j prebio brata ili stotinu puta rasplakao majku i svima činiti dobro – mnogima je neprihvatljivo. Teško to ide u našu krštenu, ali tijesnu i sebičnu dušu. Isus upravo to traži, Bog hoće da ljubimo svu njegovu djecu i da to djelima dokažemo.

Braćo i sestre, prijatelji evanđelja svijetu sebičnosti i mržnje kršćani, ako su to zbilja, mogu i moraju donijeti Božju ljubav i nesebičnost, promijeniti ga u Božji svijet ljubavi. Na svoje previše zemaljske oči moramo staviti Božje naočale, uzeti u ruke Isusov metar i tek onda gledati, mjeriti i cijeniti svijet i ljude: ljubiti ih Isusovim srcem.

Braćo i sestre, Bog je na neki način izjednačio sebe i čovjeka. Ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu su dvoje vrata koja se otvaraju i zatvaraju samo zajedno. Moramo priznati sebi, previše često ne mislimo kao naš Gospodin, ne vladamo se kao on i ne možemo reći da nismo krivi što je naš svijet onakav kakav je: obojen nepravdom, mržnjom, sebičnošću. Ako se naša civilizacija ruši, to je zato što je htjela isklesati ljude koji bi bili samo ljudi, a ne djeca Božja. Mnogi hoće da stvore čovjeka, a da unište Boga. Boga ne možemo uništiti – Bog ostaje Bog, takvim načinom možemo uništiti sebe i svijet. Ako u čovjeku gledamo samo čovjeka lako ćemo ga mrziti i gaziti: ako u njemu gledamo dijete Božje, lako ćemo ga ljubiti i rane mu poviti..

„Idi pa i ti čini tako” to su Riječi Isusovih usta, njegova života i njegove smrti. Vratimo njegovu zapovijed ljubavi u svoje duše, u svoje domove, u ovaj naš svijet, koji je pun ledene sebičnost i mržnje. Tako će ovaj zemaljski polupakao biti manje taman; pretvorit ćemo ga u poluraj. Tada će nam i sunce veselije sjati, tada će nam se vratiti Bog i njegovo kraljevstvo.

Ništa nam ne čini Boga tako blizu kao naš bližnji. Boga ne možemo dohvatiti rukama, previti mu rane, obrisati suze, nahraniti i napojiti. Bog nam je dao čovjeka naše bližnje koji su uvijek s nama. Što učinimo bližnjemu, učinili smo Bogu. Nemojmo mimoići čovjeka da ne bismo mimoišli Boga i vječni život za koji smo stvoreni.

Vlč. David Andreić, župnik župe Sv. Ivana Krstitelja, Ivanska.