SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Damir Slamek: Kako je neizmjerna Božja dobrota!

ČITANJA:

vl.: Br 21,4b-9 (ili: Fil 2,6-11);

Ps 78,1-2.34-38;

Iv 3,13-17

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni.

Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.«

Riječ Božju tumači vlč. Damir Slamek:

Dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija danas u crkvi slavimo blagdan Uzvišenja sv. Križa. Bogata su današnja misna čitanja, a tek ovo evanđelje koje smo upravo čuli. Ovo je prekrasan razgovor Isusa i Nikodema, gdje zapravo Isus objašnjava Nikodemu njemu dobro poznati događaj iz Starog Zavjeta kad je Mojsije podigao zmiju u pustinji, nakon što je narod mrmljao protiv Boga i protiv Mojsija zašto ih je izveo iz Egipatskog ropstva. Draže im je bilo ropstvo nego sloboda samo zato što su u pustiji malo manje jeli hrane nego prije, jer kažu da su bili tamo pred punim loncima, ali su bili bez ikakvog prava i slobode. Daj čovjeku jesti i on će sve brige i probleme zaboraviti jer će biti sit, ali kad dođe glad odmah gunđanje i protest; a dok ima svega u izobilju ne zna zahvaliti, ne zna se pomoliti Svevišnjemu.

No, kad čovjek iskušava Boga dolazi opomena. Bog šalje ljute zmije, otrovne zmije, i svaki koji je bio od te zmije ujeden umro je istog trena. Mojsije se zauzeo za svoj narod i jadao Bogu te mu Bog govori: „Postavi zmiju na svoj štap i ostat će na životu tko je pogleda“. Tako je i bilo – tko god je s vjerom i s kajanjem pogledao u zmiju ostao je na životu. Na taj događaj vraća se Isus u razgovoru s Nikodemom, jer je taj događaj bio tipologija odnosno predznak Isusa na križu na kojega treba gledati da bi čovjek duhovno ozdravio od grijeha. Ali ne samo to – Isus jasno kaže da će svaki koji vjeruje u promatranju u meditiranju Njegova lica imati život vječni.

I onda slijedi prekrasna rečenica: “ Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni .“ Bog je dao svoga Sina, Bog Otac je dao svoje srce nama, sve nam je dao u svom Sinu, nije nam mogao više dati nego što nam je dao.

Jednom u godini slavimo svetkovinu Presvetog Srca Isusova prekrasna je to svetkovina kad nam Crkva želi reći evo kako je velika Božja ljubav, kako je neizmjerna Božja dobrota da nam Bog sve daje, a znak te ljubavi je Srce Isusovo.

Kad osobi koja ti jako puno znači, koju neizmjerno voliš kažeš – dao sam ti svoje srce to znači dao sam ti sve; dao sam ti svu svoju ljubav i cijeloga sebe. Nema nikakve tajne među nama, moje srce pripada tebi koju volim i sve je otkriveno u tom srcu. Otac nebeski nam je sve otkrio i rekao u Srcu svoga Sina. I s njime nam daje život u punini u nebu. Isus kao da želi reći vrlo jasno Nikodemu: ‘Pa gledaj Bog je sve učinio za ljude, nema tajne sve je otkriveno u Sinu Božjemu’. Bog je jednom zauvijek progovorio i poslao Sina svoga, i On je Mesija pomazanik nema drugoga. Nemojte čekati drugoga Spasitelja jer nema drugoga osim Isusa koji je jedini spasitelj i otkupitelj. Jedna od glavnih istina naše vjere glasi Sin je Božji postao čovjekom i otkupio nas svojom smrću na križu i slavnim uskrsnućem.

Isus je znao da mora doći na Kalvariju i da mora biti podignut na križ, kako ovdje u današnjem evanđelju kaže, da svaki koji vjeruje u njemu i po njemu i po njegovoj žrtvi ima život vječni.

Sada se vraćam na tekst koji sam spomenuo jučer o dr. Nagaiju i kako je on u duhu vidio pad atomske bombe na katedralu u Nagasakiju. „Te noći 9. kolovoza kada je pala atomska bomba našu je katedralu zahvatio požar i ona je potpuno izgorjela. Dana 15. kolovoza službeno je objavljen Carski reskript o završetku rata, to je znamo dan Velike Gospe, a Uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo bila je posvećena i katedrala u Nagasakiju. I on kaže da nije slučajno izabrano to mjesto nego je Božja providnost tako odredila. Urakami, dio grada Nagasakija, izabrala je Božja providnost i ona je donijela bombu točno iznad naših domova. Nije li Nagasaki bio izabrana žrtva, janje bez mane, zaklano i prineseno kao žrtva paljenica na žrtvenom oltaru radi okajanja grijeha svih naroda počinjenih tijekom Drugog svjetskog rata?“. Toga dana je završio rat i ljudi tog grada su bili žrtva za prestanak tih katastrofa. Ne ponovilo se više nikada. Amen.

Vlč. Damir Slamek, župnik u župi sv. Josipa u Novom Virju.