SVAKODNEVNO U 7:30 Vjera življena u ljubavi

ČITANJA:

Izl 12,1-8.11-14;

Ps 116,12-13.15.16b-18;

1Kor 11,23-26;

Iv 13,1-15

Tekst evanđelja:

Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.

Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«

Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.«

Riječ Božju tumači preč. Ivan Lukić:

Draga braćo i sestre,

Bijaše pred blagdan Pashe. Bila je to Isusova bliska priprema za žrtvu ljubavi koju će podnijeti za spas ljudi. Isus u muci i borbi, u pripravi za vlastitu muku i smrt hrabri svoje učenike. Mogli bismo reći okuplja ih za stol, želi im reći svoje posljednje riječi, kao da im želi ostaviti svoju oporuku – životnu poruku, životnu lekciju. I u svoj toj muci misli na učenike, želi ih ohrabriti, potiče ih da se ne boje, jer vjera življena u ljubavi sačuvat će ih u odnosu s Njime.

Isus za večerom čini znak ljubavi, koji će biti značajan, ali daleko manji od predanja vlastitog života: „Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio.“ (Iv 13,1). U toj teškoj situaciji, pomiješanih osjećaja, s naznakom da je jedan od prisutnih izdajica, Isus opet naglašava ljubav i čini znak ljubavi prema učenicima.

Apostoli su toliko puta svojim riječima i djelima izrekli i pokazali svoju vjernost prema Isusu. Kada su drugi napuštali Isusa, apostoli su hrabro ostajali uz njega. Svoju su vjernost dokazivali jedni pred drugima, ali i pred Isusom. U gotovo svim situacijama, kao i kod pranja nogu, ističe se apostol Petar. On vjeruje, on je vjeran, on će učiniti sve potrebno, on će poštovati i cijeniti Isusa, on će i život dati za njega.

Isus pranjem nogu ne želi sebe poniziti, niti učenike uzvisiti. Jednostavno je želio objasniti da je ljubav jedina stvar koja je važna u odnosu prema Bogu i u odnosu apostola. Isus apostolima, a i svima nama daje primjer i ostavio nam je primjer, da i mi činimo drugima kako je on nama učinio i kako i danas čini.

Sjetimo se danas svega onoga što nam je Isus učinio. Sjetimo se lijepih trenutaka, radosti, uspjeha, ali i utjehe, snage, milosti, oproštenja, milosrđa koje smo primili u teškim trenutcima, možda kad smo i grijehom povrijedili Boga i svoje bližnje. Bog nas ljubi i potiče nas da i mi tako činimo.

Što je pokazao i dokazao apostolima? Isus ne filozofira, ne okoliša, moglo bi se reći direktan je i pogađa apostole, a najviše Petra u najbolniju točku. Petar je Isusu obećao sve, čak i vlastiti život dati za njega. A zaboravio je da bez Isusa, bez ljubavi ne može učiniti ništa. „Isus mu odvrati: ‘Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.’ Nato će mu Šimun Petar: ‘Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!’“ (Iv 13,8-9).

Što je zaboljelo Petra, zašto je ovako odgovorio? Shvatio je u Isusovu odgovoru što je bitno. Nije mu više bilo važno tko kome pere noge, ostalo je ono najvažnije – nije htio ostati bez Isusa. Zaboljelo ga je to što je Isus rekao da neće imati udjela s njime. Uplašio se da će ostati bez Isusa i tada je popustio, tada pristaje da ga Isus cijeloga opere.

Isus nije htio da se apostoli boje, nije im prijetio. On im je samo naglasio i pokazao što će ih držati u njegovoj blizini, u trajnom odnosu s Njime čak i kad ga više ne bude među njima – vjera življena u ljubavi.

Ne možemo Bogu svojim ljudskim snagama dokazati ništa. Sve ono što činimo prema Bogu mora biti prožeto ljubavlju, tek tada će imati smisao. Isus u činu pranja nogu pokazuje da se predaje u službu čovjeka, da predaje svoj život: „Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ (Mk 10,45).

Isus je kamen temeljac, glava Crkve koja će postati i biti služiteljica, a ne gospodarica kojoj će drugi služiti. Isus pere noge apostolima, a od njih traži čista srca, puna ljubavi. Božja milost dotiče svakoga od nas i priprema nas i potiče na služenje u ljubavi.

Što nam u životu konkretno znači biti vjeran, a biti bez ljubavi? Što nam znači poznavati krepost ljubavi, a ne provoditi je u djelima? Očistimo se od grijeha i ljubimo Boga u bližnjima.