SVAKODNEVNO U 7:30 Vjera je osobni susret s Bogom, a crkva je mjesto tog susreta

ČITANJA:

vl.: Ez 47,1-2.8-9.12 (ili: 1Kor 3,9c-11.16-17);

Ps 46,2-3.5-6.8-9;

Iv 2,13-22

Tekst evanđelja:

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užetâ te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku!« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.

Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.

Riječ Božju tumači s. Gita Klobučar:

Isusovo čišćenje hrama je izraz njegove ljubavi prema Bogu i želje da se to sveto mjesto očisti od svjetovnog mentaliteta. Hram u Jeruzalemu bio je središte židovskog vjerskog života, mjesto susreta s Bogom. Ovaj događaj nas podsjeća da je vjera više od rituala i obreda. Vjera je osobni susret s Bogom, a crkva mjesto gdje se taj susret događa.

Isusova reakcija na prodavače i mjenjače novca koji su trgovali unutar jeruzalemskog hrama poziva nas da razmislimo o našem stavu prema služenju unutar Crkve, naše župne zajednice u kojoj živimo.

Koliko smo oprezni da Božje stvari ne učinimo mjestom za podršku našim interesima? Koliko poštujemo Božju kuću kao sveto mjesto sabranja i molitve? Kao što je Isus istjerao lihvare iz hrama, tako i mi, sa svom odlučnošću, trebamo iz svojih srca izbaciti sve što bi našu nutrinu moglo pretvoriti u trgovačku kuću, u kojoj lebde zle, koristoljubive misli i loše namjere.

Budući da su naša tijela hram Duha Svetoga, važno je i svoju unutrašnjost učiniti svetim hramom u kojemu Bog prebiva. Briga koju moramo imati za naš unutarnji dvorac u kojem Bog prebiva mora izjedati naš svakodnevni život, od najmanjih stvari do najvećih postignuća. Ni u jednom trenutku ne smijemo zanemariti svoju budnost kada je u pitanju ono što govorimo, što mislimo, razmišljamo i sve ono što bi moglo iskvariti našu savjest.

Gajimo li loše misli? Kako se brinemo za svoj unutarnji dom? Djelujemo li u Božjim stvarima iz vlastitih interesa?

“Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.” Ovim riječima Isus aludira na svoje tijelo kao novi hram, mjesto gdje se Bog susreće s čovjekom. Preispitajmo se koliko puštam da me Kristovo tijelo u sakramentu euharije oblikuje za čovjeka služenja u svojoj svakodnevnoj okolini i jesam li spremna očistiti sve što ometa moj duhovni život i moje urastanje u Crkvu?

Jesmo li spremni danas uhvatiti se u koštac sa svime što pronađem u sebi, a udaljava me od Boga i zajedništva Crkve?

Jesmo li spremni?