SVAKODNEVNO U 7:30 Veličina svetosti očituje se u ljubavi prema bližnjemu

ČITANJA:

vl.: Dj 11,21b-26; 13,1-3;

Ps 98,1-6;

Mt 10,7-13

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus apostolima: »Putem propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite!

Besplatno primiste, besplatno dajte! Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa. Ta vrijedan je radnik hrane svoje.

U koji god grad ili selo uđete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete. Ulazeći u kuću, zaželite joj mir. Bude li kuća dostojna, neka mir vaš siđe na nju.

Ne bude li dostojna, neka se mir vaš k vama vrati.

Riječ Božju tumači o. Mladen Mikulić:

Židovi onoga vremena nisu razumjeli našega Spasitelja Isusa Krista ponajviše jer im je on uvijek govorio o nebeskom kraljevstvu, a ne o zemaljskom. I mi moramo uvijek više gledati i raditi oko vječnosti nego oko prolaznih stvari. I danas nas Krist uči u Evanđelju da propovijedamo Njegovo kraljevstvo i daje nam upute kako ga trebamo propovijedati, a to je čineći ljudima dobro i pri tome ne očekivati nikakve nagrade. Dobro djelo puno više ostavlja traga na duši čovjeka nego li duge propovijedi. Jedan čin ljubavi može snažnije utjecati na duhovno raspoloženje čovjeka nego bilo kakva pouka. Zato se moramo truditi u našem svakidašnjem životu činiti dobro svima oko nas. Biti blagi kad god je to moguće. Kako kaže sveti Franjo Saleški: “Volim radije pogriješiti zbog blagosti, nego zbog prevelike strogosti.” Trebamo donijeti čvrstu odluku da ćemo se prema svakoj osobi koju Bog pošalje u moj život odnositi tako da ona osjeća kako zauzima posebno mjesto u mome srcu. Čuvajmo se ogovaranja naših bližnjih. Ako nemamo nešto lijepo reći onda nemoj ništa niti govoriti, pa makar nešto od toga i bilo istinito, jer ako pokrijem grijeh svoga brata, Bog će pokriti obilje mojih grijeha.

Moramo naučiti radovati se zbog dobra koje ima naš neprijatelj. Veseliti se kada mu ide dobro, a žalostiti se kada ga pogodi kakvo zlo. Samo po tome možemo biti prepoznati kao kršćani i sluge Boga svevišnjega.

U raj ne možemo ići sami. Moramo nositi nekoga na našim leđima. Naše spasenje ovisi o našim bližnjima, a ne samo o nama samima. Veličina svetosti se uvijek i isključivo očituje u ljubavi prema bližnjemu. Sva naša dobra djela i pokore nisu svrha sama sebi, nego su sredstvo koje čisti naše srce kako bi smo mogli dati svoj život za prijatelje. Što smo više uzljubili pokoru, lakše ljubimo neprijatelje. Jer čineći pokoru naviknuli smo naše tijelo i srce na žrtvu i odricanja pa će se puno lakše srce prisiliti na dobro.

Svaku dušu koju nam dobri Spasitelj stavi na put moramo pokušati odvesti u nebo. Pokazati joj put spasenja i put k Isusu.

Kako je slatko čovjeku kada se nakon dugog puta u tuđoj zemlju vraća u svoj zavičaj. Tako se i mi kršćani moramo radovati času naše smrti jer smrt nije ništa drugo doli povratak u kući očevu! Smrt za kršćanina ne postoji jer je Krist svojom smrću uništio našu smrt.