SVAKODNEVNO U 7:30 Vanjština u odrazu nutrine

ČITANJA:

Gal 5,1-6;

Ps 119,41.43-45.47-48;

Lk 11,37-41

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dok je Isus govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uđe i priđe k stolu. Vidjevši to, farizej se začudi što se Isus prije objeda ne opra. A Gospodin mu reče: »Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše i zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu. Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle — sve vam je čisto.«
Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Josip Bulat, ravnatelj Katoličke opće gimnazije u Popovači i župnik u župi Ludina:

Poštovani i dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, srdačan vam pozdrav.

Čitajući riječi današnjeg evanđelja, u misao mi je došla slika Potemkinovih sela. Znamo iz povijesti kako je knez Potemkin želeći uvjeriti rusku caricu Katarinu Veliku u napredak carstva dao izgraditi lažna sela sa kulisama i to tamo gdje je znao da će ona proći. A iza svega bila je jedna velika obmana.

Isus se danas nalazi u kući jednoga farizeja, a on mu prigovara što se nije oprao prije objeda. Isus sve čini s razlogom i zato danas namjerno preskače ritual pranja. Farizejev začuđeni pogled prema Isusu postaje povod da mu Isus progovori o čistoći nutrine. Zanimljivo, on se čudi Isusu, a ne čudi se svojim grijesima…

Je li Isus preskakanjem obrednog pranja htio pogaziti tradiciju ili reći da ono što činimo naizvan nije važno ni potrebno. Ne, nego je farizeju samo želi reći da naša vanjština i ono što činimo treba biti odraz nutrine. Zato Isus i danas u evanđelju farizeju i farizejskom pokretu upućuje vrlo teške riječi. Kaže da im je nutrina puna grabeža i pakosti i na koncu ih naziva bezumnicima.

Ipak znamo da Božja riječ nije za druge, nego za svakoga od nas, za mene. Svatko najbolje zna što nosi u srcu. Svatko od nas nosi u sebi manje ili više dobroga. Ta svaki je čovjek stvoren na Božju sliku. Stoga je u svakoj osobi barem mali tračak Božjega svjetla. No, svjesni smo da u sebi nosimo i ono nesavršeno, palo, grešno i izranjeno. Farizej iz evanđelja također nije bio savršen i svet. Osuđuje li ga Isus zbog toga? Ne osuđuje, ali aga kori jer on ne želi to sve predati Njemu, kao toliki drugi grešnici iz evanđelja koji su predavši svoje grijehe Gospodinu postali novi ljudi. Isus kaže da baš te svoje nesavršenosti trebamo predati Bogu.

Dragi slušatelji, kada se slavi sveta misa, onda se tijekom priprave darova prikuplja i milostinja. Ipak osim materijalnog dara, mi smo pozvani Bogu na oltar staviti osim onoga dobroga u sebi i sve ono što je grešno, nesavršeno i izranjeno kako bi Bog to mogao preobraziti. Farizej koji je ugostio Isusa, ali i mi danas često nismo svjesni da pred sobom nemamo rusku caricu Katarinu Veliku kojoj je Potemkin pokazivao kulise, već Kralja svih kraljeva kojemu je sve znano. Isusu je drago kada imamo uređenu vanjštinu, ali on želi izgraditi i našu nutrinu. Želi ju ispuniti svetim i čistim mislima te dobrim i plemenitim nakanama koje će se umjesto grabeža pretvoriti u darežljivot, a umjesto pakosti u dobrohotnost i velikodušnost prema bližnjemu.

Umjesto zaključka završit ću molitvom iz časoslova – srednji čas četvrtka: „Svemogući Bože, kod tebe nema ništa tamna, ništa mračna. Pošalji u nas sjaj svoga svjetla da opslužujući tvoje zapovijedi radosna srca vjerno koračamo tvojim putem.“

Hvaljen Isus i Marija!